Godišnjica smrti generalmajora Tursunovića: Srebrenicu nosio u srcu

Povodom godišnjice smrti, delegacija Kantona Sarajevo koju je predvodio ministar za boračka pitanja Omer Osmanović danas je u haremu Alipašine džamije položila cvijeće na mezar generalmajora Huseina Tursunovića – Tursuna.

"Prošle su tri godine od prerane smrti našeg komandanta, generalmajora i dobitnika 'Zlatnog ljiljana' rahmetli Tursuna. Uvijek ćemo se s ponosom sjećati njegovog izuzetnog doprinosa našoj zajedničkoj borbi i odbrani od agresije", kazao je između ostalog ministar Osmanović u svom prigodnom obraćanju prisutnima.

Naglasio je i kako u potenciranju i njegovanju kulture sjećanja posebno mjesto ima baš generalmajor Tursunović.

Trending

Zimski režim u Pionirskoj dolini: Kako se životinje pripremaju za hladno Sarajevo?

Prema riječima njegovih saboraca i prijatelja bila je privilegija i čast boriti se rame uz rame sa rahmetli Huseinom, koji svoje vojnike "nije predvodio dvogledom, već je jurišao prvi ispred njih".

Malo ljudi zna da je bio član ZENGI u Hrvatskoj i borio se protiv agresora na Plitvicama, te sudjelovao u borbama za deblokadu Dubrovnika.

"U martu 1992. godine se vraća u BiH i priključuje se Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Ratni put, kao komandanta 'Crnih labudova', doveo ga je i u Fojnicu, gdje je jedno vrijeme sa svojom jedinicom bio stacioniran u blizini ovog bosanskog gradića", podsjetio je jedan od njegovih saboraca.

Nakon odbrane ovog grada, svoj put nastavlja u Kaknju i drugim gradovima, a 1995. godine postavljen je za komandanta 145. lahke brigade koja je formirana u Fojnici.

"Uvijek je bio spreman pomoći ljudima, kako u ratu tako i u miru", prisjetili su ga se ovim riječima njegovi saborci danas.

Ostavio je neizbrisiv trag u životu svih onih koji su ga poznavali, a posebno onih sa kojima je radio. Tokom vojne karijere obavljao je niz značajnih i odgovornih dužnosti.

Sa svojom rodnom Srebrenicom koju je nosio u srcu, izvršavajući dužnosti i obaveze koje su mu povjeravane, sticao je nove kolege i prijatelje širom Bosne i Hercegovine.

Bio je i vođa, i komandant, ali i saborac i dobar prijatelj.

Dao veliki lični i profesionalni doprinos osnivanju i razvoju Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Na dužnosti u OSBiH bio je do februara 2018. godine, kada je penzionisan sa dužnosti komandanta Komande za podršku i sa činom generalmajora.