Godišnjica druge višegradske žive lomače

Kada se spomene „živa lomača“ u Višegradu, treba znati da su bile dvije žive lomače, u junu 1992., u razmaku od 14 dana. Spaljeno je, u oba navrata, preko 120 živih žena, djece i staraca. Za zločine su, nepravomoćno, osuđeni Milan Lukić (doživotno) i Sredoje Lukić (30 godina).

Godišnjica spaljivanja 59 živih ljudi u Pionirskoj ulici u Višegradu obilježena je 14. juna. Sutra, 27. juna, biće obilježena godišnjica spaljivanja preko 60 ljudi u kući Mehe Aljića u višegradskom naselju Bikavac.

Spaljivanje na Bikavcu preživjela je samo jedna žena, Zehra Turjačanin, koja je nakon višegodišnjeg liječenja i operacija, smogla snage da svjedoči pred Haaškim tribunalom i, kao jedini živi svjedok grozote, pomogne uspostaviti istinu i pravdu.

Bikavac i Pionirska ulica dva su od nekih najgnusnijih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini. U Višegradu je 1992. godine ubijeno oko 3.000 bošnjačkih civila.

“U isuviše dugoj, tužnoj i nesrećnoj istoriji čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku, paljenje kuća u Pionirskoj ulici i na Bikavcu mora zauzeti istaknuto mjesto. Na kraju dvadesetog vijeka, vijeka obilježenog ratom i krvoprolićem ogromnih razmjera, ti užasni događaji izdvajaju se po izopačenosti napada vatrom, po očiglednom predumišljaju i proračunatosti koja ih karakteriše, po čistoj bezobzirnosti i surovosti kojom su okupili, zatvorili i zaključali žrtve u te dvije kuće, i time ih ostavili na milost i nemilost paklu koji je uslijedio, te po stepenu boli i patnje koja je nanesena žrtvama dok su žive gorile”, stoji u presudi Lukićima.