Filip Andronik: Londonski festival pantomime, 2. dio

Londonski festival pantomime: London Mime fest 2010
(subjektivno iskustvo, 2. dio)

Piše: Filip Andronik, pobjednik konkursa EUphoria

Prvi dio tekst o Festivalu možete pročitati ovdje

Okidok: HaHaHa
Druga predstava na kojoj sam prisustvovao na londonskom Festivalu Pantomime bila je predstava "HaHaHa" dvojca Okidok.

http://www.youtube.com/watch?v=FOo8rVUjl80

Dvojac su u stvari Xavier Bouvier i Benoît Devos, prijatelji od djetinjstva, koji us trenirali zajedno u pozorišnoj školi LASSAAD u Briselu te su diplomirali u školi cirkusa Montreal.

U maniru starih ruskih klaunova sa prenaglašenim karakteristkama (velike cipele i crveni nosevi) koje ih čine misterioznim i nevjerovatnim, ovaj duo savršeno uvježbanom ritmikom vješto nasmijava publiku posve običnim radnjama. Znate ono kada lik pokušava složiti kutiju na kutiju a drugi mu je izmiče? Eh, ovaj dvojac to radi savršeno.



Lako bi se moglo pomisliti da su to u suštini dva cirkusanta i samim tim zapitati se šta je tu u stvari pozorište? Mislim da je odgovor na to pitanje činjenica da i njihova predstava ima priču, ispričanu u kratkim cjelinama, ali svejedno priču. Priču kojoj nisu potrebne riječi da bi je se shvatilo jer njihovi gegovi i rutine počinju skoro pa iz ničega te iz tog međusobnog odnosa objekti koji koriste oživljavaju sa sopstvenom simbolikom.

Pozorište može biti i dvojac koji svojim gegovima ne toliko nasmijava, koliko zabavlja publiku. Koja pak netremice posmatra kako to da su glumci uvježbani do savršenstva i kako od najjednostavnijih elemenata (kutije, lopta, mali šator) mogu pobuditi osjećaje koji su samo netom naglašeni u samoj predstavi. Dovoljno je da pokažu tri drvene zvijezde i već zamišljamo zvjezdano nebo, da pod reflektor stave ogledala i da se cijela sala obasja tracima svjetla koje iz publike izvuče jedno veliko "ah"…

Ako je Cirkus Kletzmer bio sjajan uvod u pantomimu ovo je podjednako dobar nastavak interesovanja.

Predstava "HaHaHa" osvojila je prestižnu nagradu "Piste aux Espoirs" 2001. godine a kasnije i "Prix Annie Fratellini" na Cirque de Demain festivalu u Parizu.

Ieto
Zadnju večer mog prisustvovanja festivalu pantomime na repertoaru je bila predstava Compaigne Ieto i njihova predstava Ieto.

Opet su glavni akteri dva glumca, ili prije akrobate – Jonathan Guichard diplomirani šetač po užetu (oh da, i to se diplomira) te Fnico Feldmann, nekada student a danas i učitelj akrobatike.

Uz velike produkcije pozorišnih predstava (pa i filmova), opera i mjuzikala sa ogromnim kulisama i stotinama izvođača, pravo je čudo šta dva čovjeka mogu uraditi… pa, sa običnim daskama.

http://www.youtube.com/watch?v=SM4_RzW_LfU

Izvođači u ovoj predstavi kroz niz akrobacijskih scena, putem plesa i interakcije sa daskama prenose iskustvo određene radnje, trenutka ili situacije na publiku (na primjer kada se spuštaju niz daske kao valovi mora). Reći ćete "dobro šta je tu interesantno, dva lika i daska?" – i u pravu ste. Na papiru (tj. na ekranu) to djeluje prilično tupavo. Ali uživo itekako ima smisla i vrlo je zanimljivo.





Ne mora na pozornici biti bitka kod Waterloo-a da bi predstava bila interesantna. Kada se akrobata popne na dasku onako kako nikada niste mislili da je moguće, ostajete podjednako zatečeni kao da je Napoleon upravo poražen.
. . .

Da bismo razumjeli pantomimu, nije potrebno da imamo nikakvo predznanje ili nivo (kulturne) obrazovanosti, dovoljno je prepustiti se umijeću artista. To je razlog što mislim da bi pantomima bila idealna za unapređenje kulture u BiH, za povećanje broja gledalaca u pozorištima, kao i za gostovanja predstava u krajevima naše zemlje koja još uvijek nemaju redovan pozorišni život.

Bilo mi je vrlo ugodno prisustvovati ovim predstavama i preporučio bih svima da ih posjete kao i bilo koju drugu predstavu pantomime. Bez čovjeka koji izlazi iz staklene kutije, dakako.

Napomena: fotografisanje i snimanje samih nastupa nije bilo dozvoljeno te su fotografije i videi priloženi iz arhiva Southbank Centra te arhiva samih izvođača