Emotivni govor kapetana Tea, sina legendarnog heroja Čedomira Domuza: "Jako je bitno da se zna"

Na mjestu posljednjeg počivališta jučer je, 30. jula, obilježena 33. godišnjica pogibije Čedomira Bate Domuza, heroja Igmana, te Smaje Some, velikih patriota i neprikosnovenih boraca za ovu zemlju koji su poginuli na taj dan 1992. godine u akciji oslobađanja Trnova.

Odana je počast i njegovom saborcu Adnanu Došliću Blondiki, čija je posljednja želja bila da bude ukopan uz svoga prijatelja i saborca Čedomira.

"Sjećam se tog 30. jula"

Trending

Susret na kojeg se čekalo 15 godina: Bosna dočekuje Crvenu zvezdu u Zetri

Ko su bili Domuz i Somo, možete više čitati OVDJE, a jučer je, na ovom mjestu, emotivan govor održao kapetan Teo Domuz, sin Čedomira, Vuka sa Igmana. 

Kapetan Teo Domuz, iznimno potresen, nakon što se zahvalio svima "što ste i nakon 33 godinu u ovom broju ovdje i što gajite sjećanja na njih dvojicu", prisjetio se sebe u trenutku pogibije svog oca:

"Sjećam se tog 30. jula, svih ljudi koji su došli da mi saopšte da je otac poginuo... bio sam dijete, nekako sam to shvatio, nisam ni bio svjestan. Pozvali su me, obukli mi uniformu, dali mi njegov pištolj, opasač, sve one njegove tespihe, krunice, zastavice...sve što je nosio na sebi, a vezano je za našu Bosnu i Hercegovinu. S 9 sam godina, dakle, obukao uniformu i eto, jučer sam je skinuo."

Veli Domuz da mu je drago što gajimo kulturu sjećanja, što prenosimo sjećanja na našu omladinu, "sve ono što su ovi, ovdje živi, i oni, koji su dali svoje živote, uradili za ovu domovinu." Potom dodaje:

"Jako je bitno da se zna..."

"Prije neki dan, sretne me Mirza Vatrić, branilac Igmana, Hadžića i BiH i donese mi jednu tabakeru, otvori i kaže 'ovo je tabakera tvog pokojnog oca, koju je meni poklonila tvoja majka; ja ulazim u godine, star sam i neću još dugo, ovo tebi znači više nego bilo kome drugom pa evo, želim da ti je vratim'. 

Vi koji ste proživili, doživili taj prokleti rat, vidimo iz godine u godinu, polako odlazite. A, a na nama i našoj omladini ostaje da ovu domovinu branimo olovkom, knjigom, sportom, kulturom, da im ne damo da je unište. Jer kao što jedan veliki vojskovođa reče: 'kad hoćete da uništite jednu državu, jednu naciju, jedan narod, prvo im uništite edukaciju'. 

Nažalost, nama edukaciju uništavaju, naša djeca nemaju dovoljno materijala i programa u svojim školama koji govore o ovim ljudima, a jako je bitno da se zna da je BiH imala i Zaime, i Vinke, i Čede i Sretene i sve one ostale koji su dali život za ovu domovinu, koji su voljeli domovinu, istinski, ma kako se zvala. Zato ne smijemo zaboraviti nijednog od njih koji dade život, koji izgubio dio tijela i koji je preživio."