"Dok Sarajevo drijema, drugi crtaju buduće mape. A mape, jednom nacrtane, rijetko se brišu."

Jučerašnji skup u Banjoj Luci, gdje su se okupili "prvaci" oba HDZ-a, i bosanskohercegovačkog i hrvatskog - Andrej Plenković, Dragan Čović i Borjana Krišto, koji su tamo sastančili te slavili s Miloradom Dodikom, šefom SNSD-a, te ga zvali "predsjednikom", izazvao je brojne reakcije. 

Jedna od njih je i ona Nermina Bise, poznatog novinara iz Stoca, koji kaže:

"U politici Zapadnog Balkana, ponekad se najviše kaže upravo onim gestama koje se žele predstaviti kao beznačajne. Kada u Banjoj Luci Dragan Čović oslovljava Milorada Dodika 'predsjednikom' - čovjeka koji je pravosnažno lišen funkcije i koji, faktički, politički egzistira samo na mikrofonskoj izmaglici sopstvenih performansa – tada to nije lapsus, već poruka. I to poruka koja dolazi iz samog vrha hrvatske politike u BiH.

Trending

Ne ostavljajmo ga samog: Senad vodi životnu bitku s rakom pluća, pomozimo mu da nastavi liječenje

A kada hrvatski premijer Andrej Plenković ulazi u BiH preko neotvorenog graničnog prelaza, ne poštujući ni minimum diplomatske procedure, onda je jasno da se, ispod stola, dogovara geopolitička arhitektura koja bi mogla postati pogubna po krhku konstrukciju bosanskohercegovačkog poretka."

Bise dalje poentira: "Jer, ako Zagreb legitimira Dodika kao 'predsjednika', a istovremeno stvara dojam da RS posjeduje državne prerogative – onda se otvara opasan prostor: ideja o trećem entitetu, 'normalizacija' secesionističkog diskursa i tiho mapiranje teritorija kao da su granice stvar pregovora, a ne međunarodnog prava.
Nije slučajno ni to što se ova simbolika poklapa s ruskim interesima: destabilizacija BiH jeftin je, ali efikasan način da se unutar EU potpiruje politička nervoza, te da se Zapad drži u defanzivi. A zagrebačko koketiranje s Dodikom, ako i nije direktno koordinirano s Moskvom, sigurno igra na klavijaturi koja odgovara ruskoj strategiji – politika 'slabih tačaka' i 'otvorenih pukotina'.

Sarajevo tu lekciju mora naučiti brzo:

• više nema prostora za automatsko vjerovanje dobrim namjerama susjeda,
• nema prostora za protokolarne osmijehe koji prikrivaju strateške zahvate,
• i nema vremena za samozavaravanje da je ovo samo predizborno pozicioniranje.

Ovo je trenutak kada se mora graditi hladna, čvrsta, argumentirana, diplomatski sofisticirana linija odbrane državnosti. Jer, dok Sarajevo drijema, drugi crtaju buduće mape. A mape, jednom nacrtane, rijetko se brišu."