Diskriminacija u BiH: Najviše žalbi na vlast

Diskriminacija u Bosni i Hercegovini je prisutna u gotovo svim oblastima života, a njena neblagovremena eliminacija u sredinama gdje se pojavljuje često uzrokuje određene napetosti, navodi se u Izvještaju o pojavama diskriminacije u BiH za 2011. godinu koji su danas, 9. marta, u Sarajevu prezentirali ombudsmeni za ljudska prava BiH Nives Jukić, Jasminka Džumhur i Ljubomir Sandić. 

Kako je rečeno, diskriminaciju je teško prepoznati zato što je ona uvijek posljedica kršenja nekih drugih prava, a još ju je teže dokazati. 

Na novinarsko pitanje ko su najčešći kršioci, odgovoreno je da se uglavnom žalbe odnose na javne organe, organe javne vlasti, i to uglavnom u postupku zaposlenja. Ombudsmen Sandić je kazao da su u 2011. primili 191 žalbu na diskriminaciju i to je povećanje u odnosu na 2010. godinu 41,5 posto. U radu su imali i 81 predmet iz 2010. i jedan predmet iz 2009. godine, pa su ukupno u 2011. bile 273 žalbe koje su ukazivale na postojanje diskriminacije. 

Samo jedna presuda

„Od ukupnog broja, završeno je 128, od kojih je 26 završeno izdavanjem pismene preporuke. U 26 slučajeva gdje smo utvrdili da postoji diskriminacija, pismenom preporukom smo intervenirali nadležnim institucijama i organima da se diskriminacija eliminiše“, kazao je Sandić. 

U 2011. bila je 41 žalba na mobing, 43 žalbe na diskriminaciju po osnovu nacionalnog porijekla, 11 žalbi na opće uznemiravanje, kao i 11 žalbi u oblasti obrazovanja, sedam na osnovu članstva u organizacijama itd. 

„Od 26 preporuka realizirano je potpuno šest, djelimično realizirane dvije, ostvarena saradnja između institucije ombudsmena i kršitelja prava u sedam slučajeva. U pet slučajeva nismo dobili još nikakve odgovore vezano za preporuku koju smo izdali i bez realizacije ostalo je šest preporuka“, kazao je Sandić. 

Ombudsmenka Jukić je podsjetila da je Zakon o zabrani diskriminacije donesen 2009. i on je relativno novina ne samo u BiH već i u regionu. 

Ilustracija

„Još ne možemo govoriti o uspostavljenoj sudskoj praksi, budući da se radi o veoma malom broju tužbi koji se odnose prema odredbama Zakona o zabrani diskriminacije. Prema raspoloživim podacima, postoji samo jedna pravomoćna presuda i jedna nepravomoćna presuda“, kazala je Jukić. 

Stoga smatramo, dodala je ona, da se mora puno raditi na promoviranju ovog zakona koji je okvir za ostvarivanje istih prava i mogućnosti svim osobama u BiH i uređuje sistem zaštite od diskriminacije. 

„U ovom izvješću navedeni su oblici diskriminacije koji se najčešće pojavljuju s izdvojenim slučajevima koji su odabrani radi ilustracije i predstavljaju samo presjek stanja, a nikako ne obuhvataju cjelokupnu sliku diskriminacije po pojedinim osnovama“, kazala je Jukić. 

Registrovani slučajevi viktimizacije

Ombudsmenka Džumhur je istakla da u BiH nije dovoljno urađeno na jačanju kapaciteta sudova da se mogu suočiti sa slučajevima diskriminacije. 

„Znamo za određeni broj predmeta koji se nalaze još  u postpupku i gdje mi monitoriramo, ali još postoji nespremnost upravo zbognerazrađenosti odredbi Zakona o zabrani diskriminacije, o njihovoj praktičnoj primjeni u određenim segmentima vlasti“, kazala je Džumhur. 

Po njenim riječima, ombudsmeni BiH imaju registrovane slučajeve viktimizacije. 

„Najčešće se radi o osobama koje su prijavile neki drugi oblik kršenja ljudskih prava i nakon što su se obratili Instituciji ombudsmena ili nekoj drugoj instituciji, protiv njih su pokrenuti određeni postupci“, kazala je Džumhur, objavila je novinska agencija Fena.