Danilo Krstanović: Ratne ljubavi

Ono što je rat donio Sarajevu i Bosni i Hercegovini bile su strahote koje normalan čovjek ne može ni odsanjati u svojim najvećim košmarima. Osjećao sam se kao u Danteovoj Božanskoj komediji – na dnu samog devetog kruga pakla…. (Tekst objavljen 3. aprila 2012. godine).

Piše: Danilo Krstanović ratni fotoreporter (Reuters) za Radiosarajevo.ba 

Međutim, prema nekom kosmičkom zakonu ravnoteže, zlo koje se probudilo povuklo je ekvivalentnu količinu dobra za sobom. Osjetili smo je u srcima. Vidjeli smo je u sarajevskim ljubavima.

Upravo dvije, od mnogih sarajevskih ljubavnih priča su ono po čemu ću najviše pamtiti te ratne godine. Obje su prevaga ljubavi nad mržnjom. Obje su izvojevale pobjedu, iako je jedna završila tragično po mjerilima ovozemaljskog života…

Admira i Boško

Priča o sarajevskom Romeu i Juliji obišla je i potresla cijeli svijet. Njihova predanost jedno drugome odvela ih je u zajedničku smrt. Postali su legenda Sarajeva i simbol jedine ispravne ljudske podjele… Na ljude zla i ljude dobra.

Tešo ranjena Admira uspjela je dopuzati do svog voljenoga Boška i tu skupa s njim, izdahnuti….To je za nju bila jedina opcija.
Grob na sarajevskom groblju Lav

Vjenčanje

Još jedna slika je predstavila Sarajevo. Slika o tek vjenčanom paru, koji držeći se za ruke prolazi pored tadašnjeg hotela Beograd, kao da svojom mladošću i ljubavlju prkose zločincima s brda. Prkosi, jer su prošli "sigurnu zonu" označenu velikim platnom iza kojega je čekala sigurna smrt. To je bila jedna od snajperskih aleja u gradu.

Sretno, mladenci!

NAPOMENA UREDNIKA: Admira Ismić i Boško Brkić poginuli su 18. maja 1993. na Vrbanja mostu. Prema svjedočenju iznijetom na portalu Sarajevo.co.ba, preko zajedničkh prijatelja dogovorili su izlazak iz opkoljenog Sarajeva. Oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja i potrčali, držeći se za ruke...  Snajperski metak pogodio je Boška i on je na sredini mosta pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak pogodio je Admiru. Iako ranjena, nekako je dopuzala do svog Boška, zagrlila ga i koji minut kasnije otišla u smrt. Njihova mrtva tijela punih sedam dana ležala su na sredini mosta Vrbanja. Snage Ujedinjenih nacija odbile su izvući njihova tijela dok srpske snage ne proglase primirje. A one to nisu htjele i Admirino i Boškovo tijelo izvukli su nakon sedam dana pripadnici radnog voda Vojske Republike Srpske. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić sahranjeni su na vojničkom groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven. Priču o ovo dvoje mladih Sarajlija objavile su sve novine ovog svijeta i sve televizije, o njima su ispisane knjige i o njihovoj sudbini snimljeni su mnogi filmovi. CNN ih je nazvao "sarajevskim Julijom i Romeom"