Cijela bivša Jugoslavija bruji o njegovom pokajanju, a poslušajte što je Krstić govorio 1995. godine

Radislav Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa takozvane vojske RS (VRS) i prvi osuđenik za genocid pred Haaškim tribunalom, zatražio je od od Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) da ga puste na slobodu.

No, da podsjetimo prvo na neke činjenice. Radislav Krstić, jedan od najbližih saradnika krvnika, zločinca i doživotnog osuđenika Ratka Mladića, uhapšen je u decembru 1998. godine po haškoj potjernici.

Haški tribunal optužio ga je za genocid nad više od 8.000 dječaka i muškaraca u Srebrenici 1995. godine i osudio ga 2. augusta 2001. na 46 godina zatvora.

Trending

Ramiz Salkić upozorava: 'Ovo se stvarno događa u RS-u 29 godina nakon Daytona'

Žalbeno vijeće Haškog suda ukinulo je 19. aprila 2004. godine prvostepenu presudu i pravosnažno ga osudilo za pomaganje i podržavanje genocida, umanjivši mu kaznu sa 46 na 35 godina zatvora.

Krstiću je Mehanizam ranije u više navrata odbio puštanje na slobodu.

Pamti se i slučaj iz 2010. godine kada su ga trojica zatvorenika u britanskom zatvoru posjekli žiletom po vratu, "za dlaku" promašivši arteriju. Zatvorski čuvari našli su ga na podu ćelije u lokvi krvi, a, osim što je posječen preko vrata, bio je i izudaran po glavi i tijelu. Pričalo se da su ga pretukli jer je "glumio da je general".

A, da vidimo sada, šta je to zločinac napisao sudu u kojem traži da ga se pusti na slobodu. Pismo je na platformi X (bivši Twitter) objavio Refik Hodžić, novinar, filmski radnik i aktivista iz Prijedora:

"Ovdje ističem da prihvatam presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine gdje se utvrđuje da su snage vojske kojoj sam pripadao počinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, da sam ja pomagao i podržao genocid tako što sam znao da neki članovi Glavnog štaba imaju namjeru da počine genocid, da sam znao da Glavni štab nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe Drinskog korpusa i da sam znao da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika."

[twitter]https://x.com/ledenik1/status/1856645603263922616[/twitter]

Krstić je pismo poslao nekoliko dana nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenicu, za koju je Krstić u svom pismu naveo da bi je podržao svojim glasom: "Nemam pravo glasa jer se u ovoj Rezoluciji pominje i moje ime. Moje ime se pominje jer sam pomagao i podržao genocid. Moje ime se pominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo. Ne tražim oproštaj, ne tražim opravdanje, ne tražim razumijevanje, jer znam da ne mogu i ne treba da ih dobijem."

Sve je završio riječima_

"Na kraju, ako doživim, ako jednog dana budem pošten, ako se sa tim saglasi Predsjednica Mehanizma, ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim žrtvama i zamolim za oproštaj."

Zbog toga vrijedi podsjetiti na razgovor koji je Radislav Krstić u augustu 1995. godine vodio s podređenim Draganom Obrenovićem, u vrijeme dok su po šumama istočne Bosne još uvijek lutali ljudi iz Srebrenice koji su 11. juna 1995. godine krenuli u proboj prema slobodnom teritoriju.

Obrenović tokom tog razgovora izvještava Krstića da su se "još poneki upecali na cijev ili mine", a Krstić konstatira kako ‘sve to treba redom ubijati, kako nijedan ne bi ostao živ‘.

Inače, ovaj snimak je tokom suđenja Krstiću u Haagu koristilo i tužilaštvo.

[twitter]https://x.com/biljanicaaa/status/1856970114093953248[/twitter]