Jasmin Medić: Četiri činjenice o zločinu na Korićanskim stijenama

Dr.  Jasmin Medić, doktor historijskih nauka i viši naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu, čiji je otac, rahmetli Ejub Medić ubijen na Korićanskim stijenama, na planini Vlašić, u povodu 34. godišnjice ukazao je na najvažnije činjenice jednog od najvećih zločina u Bosni i Hercegovini.

Tekst profesora Jasmina Medića prenosimo u cijelosti:

Broj ubijenih:

Trending

Požar u blizini RTV doma u Sarajevu: Vatrogasci na terenu

Dana 18. augusta 1992. godine na lokalitetu Korićanske stijene ubijeno je osam Hrvata i Bošnjaka s područja Kotor-Varoši. Tri dana kasnije, 21. augusta 1992. godine, na istom lokalitetu ubijena su 174 prijedorska Bošnjaka. Prema tome, broj od 224 ubijene osobe, koji se prenosi u pojedinim medijima, ali i navodi od strane pojedinih organizatora obilježavanja, ne odgovara dostupnim podacima. Ukoliko, ipak, postoje dodatne informacije o broju ubijenih koje nama nisu poznate, bilo bi veoma važno da budu objavljene i učinjene dostupnim javnosti.

Pljačka ubijenih:

Neposredno nakon počinjenog masakra, mještani srpske nacionalnosti silazili su u provaliju te s tijela ubijenih uzimali garderobu i druge vrijedne predmete. Stoga nije isključena mogućnost da se i danas, 34 godine nakon masakra, među pojedinim srpskim mještanima nalaze i koriste predmeti koji su nekada pripadali ubijenim žrtvama.

Počinioci zločina:

Počinioci zločina bili su pripadnici Interventnog voda pri Stanici javne bezbjednosti Prijedor. Ova jedinica osnovana je odlukom Kriznog štaba opštine Prijedor 17. juna 1992. godine. Njen komandir bio je Miroslav Paraš, dok su na čelu dva odjeljenja bili Pero Čivčić i Dragoljub Gligić.

U praksi je riječ o jedinici čiji su pripadnici bili neposredno uključeni u ubistva, što potvrđuje i njihovo djelovanje na drugim mjestima zločina. Jedan dokument, međutim, svjedoči i o njihovom bježanju s ratišta, dok su pojedini pripadnici jedinice kasnije poginuli u borbama protiv Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prema istom dokumentu, Interventni vod brojao je 20 pripadnika. Taj podatak ujedno ukazuje na činjenicu da znatan dio njegovih pripadnika nikada nije procesuiran.

Dokumentovan zločin:

Masakr počinjen 21. augusta 1992. godine predstavlja jedan od najbolje dokumentovanih zločina na području Prijedora. Dokumentacija Stanice javne bezbjednosti Prijedor, Centra službi bezbjednosti Banja Luka, Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske i Kliničko-bolničkog centra Banja Luka jasno pokazuje da su nadležne strukture raspolagale saznanjima o zločinu neposredno nakon njegovog počinjenja. Posebno značajnu potvrdu predstavljaju i priznanja krivice pripadnika Interventnog voda prijedorske policije: jedan od njih priznao je krivicu pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Hagu, dok su trojica priznala krivicu pred Sudom Bosne i Hercegovine.