Presudama potvrđeno da su Srbija i Hrvatska bile uključene u agresiju na BiH

Kada je prvi tužilac međunarodnog krivičnog tribnala za bivšu Jugoslaviju (ICTY) Richard Goldstone prije 22 godine podigao prvu optužnicu protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, vojnih i političkih zvaničnika Republike Srpske, zasigurno je morao biti skeptičan u pogledu odgovora na pitanje da li će se "gospodari života i smrti" ikada naći iza rešetaka.

Razgovarao: Faruk Vele

Zvanična ceremonija zatvaranja Haškog tribunala bit će održana danas, a nasljednik Goldstonea, posljednji haški tužilac Serge Brammertz, ističe da je Tribunal donio veoma značajne presude.

Važne činjenice

O posljednjim presudama, histerijskoj ulozi Tribunala, histeriji protiv presuda i žrtvama užasnih zločina, Brammertz je za Radiosarajevo.ba govorio u danu kada ICTY zvanično prestaje s radom.

Radiosarajevo.ba: Jeste li zadovoljni pravosnažnom presudom Žalbenog vijeća u slučaju "Prlić i ostali", ali i "Mladić"? Stavljena je jedna kruna, da tako kažem, na Vaš dugogodišnji posao i utvrđene su važne pravne i historijske činjenice. Slažete se?

Obje presude su veoma značajne. One simbolički obilježavaju kraj rada ICTY/MKSJ-a. One, također, potvrđuju argumente koje je Tužilaštvo iznijelo u mnogim predmetima -  rat u Bosni i Hercegovini bio je međunarodni oružani sukob u koji su bile uključene i Srbija i Hrvatska. I, konačno, značajno je što smo potvrdili individualnu krivičnu odgovornost Ratka Mladića i optuženih u predmetu "Prlić i drugi".

U predmetu "Mladić" je dokazano da je ogroman broj zločina protiv čovječnosti počinjen u općinama u Bosni i Hercegovini, da je civilno stanovništvo Sarajeva bilo izloženo teroru tokom skoro četiri godine, da je grad bio pod opsadom vojske koja je bila pod Mladićevom kontrolom, da je počinjen genocid nad muslimanskim stanovništvom Srebrenice 1995. godine i da su pripadnici UN-a držani kao taoci.

U predmetu "Prlić i drugi" dokazano je da je Hrvatska imala sveukupnu kontrolu nad HVO-om čiji su pripadnici počinili rasprostranjene zločine, da je Hrvatska razrješavala dužnosti oficire Hrvatske vojske kako bi komandovali snagama HVO-a u Bosni i Hercegovini,  da je Hrvatska pružala logističku podršku tim snagama i da je slala snage Hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu da direktno učestvujuu sukobu.

Radiosarajevo.ba: Koliko je ono što je utvrdio Tribunal, na koncu, važno za ukupnu istinu od događanjima devedesetih u BiH i bivšoj Jugoslaviji?

Činjenice koje je utvrdio Tribunal trebaju biti osnova da društva u regionu prihvate historijsku istinu o tome šta se dogodilo tokom devedesetih u bivšoj Jugoslaviji. To nije lako, ali to je nešto s čim se sve zajednice trebaju suočiti. Tribunal je utvrdio činjenice nezavisno i nepristrasno i njegove presude treba poštovati. To je osnovni princip vladavine prava.

Samo da budem jasan, ne postoji različita vladavina prava, jedna za "naše heroje" i druga, potpuno različita za "njihove kriminalce". Prvi korak ka pomirenju za zemlje bivše Jugoslavije je prihvatanje da je učinjeno ogromno zlo. Tek kad se dogovorite u vezi s prošlošću, moći ćete doći do dogovora u vezi s budućnošću. Nadam se da će neke mlađe generacije moći ocijeniti događaje iz devedesetih ne samo iz postojećih udžbenika nego i iz drugih izvora koji će na isti način uzeti u obzir sve zaključke iz predmeta Tribunala.

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate gotovo nacionalnu histeriju protiv Tribunala i ovakve presude u Hrvatskoj i dijelu BiH, posebice s pozicija ocjena o UZP-u i "međunarodnom oružanom sukobu" s učešćem Republike Hrvatske?

Jednostavno je pogrešno tvrditi da se presudom u predmetu "Prlić i drugi" osuđuju svi hrvatski građani ili svi pripadnici HVO-a ili hrvatska država. Ovo suđenje je utvrdilo krivicu šestorice osuđenih i samo njihovu krivicu. Očekivao bih da razumni političari pošalju tu poruku javnosti u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Ponekad je teško suočiti se sa stvarnošću o onome što se događalo tokom rata i da su "naši heroji" počinili strašne zločine, da su ubijali, deportirali, silovali i mučili civile i da je to dokazano u sudnici. Ali, to je historijska činjenica i treba je prihvatiti tako da društvo može izliječiti rane i krenuti dalje.

Odgovornost Srbije

Radiosarajevo.ba: Došli su komentari kako je UZP utvrđen u slučaju Hrvatske, ali ne i Srbije. Kako to komentirate, posebno jer u više predmeta poput slučajeva "Tadić" ili "Martić", također, postoji utvrđena odgovornost Srbije. Vjerujte li da će isto biti slučaj i sa presudom u slučaju "Stanišić i Simatović“?

Ima više predmeta u kojima je potvrđena umiješanost zvaničnika Srbije kao učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu za zločine. Takve komentare koje pominjete vidim više kao pokušaj da se dobiju politički poeni nego kao nastojanja da se pošteno suoči s prošlošću i s našim radom.

Tužilaštvo trenutno izvodi dokaze u predmetu Stanišić i Simatović. U tom predmetu se radi o direktnoj umiješanosti zvaničnika Srbije u zločinima koji su se dogodili i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i nadam se da ćemo moći dokazati njihovu krivicu van razumne sumnje. UZP je dosljedna sudska praksa koja se primjenjuje na sve strane u sukobu.

"Moje misli su sa žrtvama"

Radosarajevo.ba: Vaš komentar na propuste u pogledu sigurnosti koji su doveli do unošenja otrovne tvari i javnog samoubistva osuđenog Slobodana Praljaka, što je donekle skrenulo pažnju sa žrtava.

Taj dio rada Tribunala je u nadležnosti Sekretarijata, i kao što već znate, nezavisna istraga je trenutno u toku. To je bio nesretan događaj koji je, paradoksalno, dao veću pažnju predmetu koji - iako važan i značajan - nije bio toliko praćen kao predmeti Karadžić i Mladić. Moje su misli prije svega sa žrtvama zločina za koje je osuđen i njihovim porodicama, kao i sa svjedocima koji su bili hrabri da dođu i svjedoče o strašnim događajima koje su doživjeli.