Bosanke postaju druge ili treće supruge Arapima

Uz pristanak oca ili brata, Bosanke postaju druge, pa čak i treće žene stranim državljanima, ali ostaju živjeti u BiH.

Tridesetšestogodišnja Sarajka, koja iz prvog braka ima dvoje djece, postala je druga supruga jednom Arapu. Ona pojašnjava da se oko dva mjeseca, putem telefona i videoporuka, upoznavala s njegovim načinom života i običajima. Njen otac dao je pristanak za sklapanje braka i vjenčali su se u Sarajevu.

“Pristala sam svjesno na takvu vrstu braka. Vjenčani smo pred Allahom...”, kaže Sarajka.

Ona tvrdi da poznaje još dvadesetak žena koje su postale druge, a jedna i treća žena Arapu. Vjenčanja u BiH obavljaju osobe koje su u vjeri i one im izdaju papir koji nije važeći kako prema islamskim, tako i zakonskim propisima u državi.

U Islamskoj zajednici u BiH navode da nemaju podataka o ovoj pojavi. Ukoliko bi eventualno neki imam obavio takvo vjenčanje, bio bi disciplinski odgovoran jer bi to značilo kršenje procedura koje postoje unutar Islamske zajednice.

Prije obavljanja šerijatskog, u BiH je potrebno obaviti općinsko vjenčanje, koje se radi u skladu s Porodičnim zakonom. Prema tom zakonu, nije moguća poligamija – da jedan supružnik ima više od jedne supružnice.

Dijeljenje muža

Pristajući na brak s Arapom, Sarajka je, kako kaže, bila svjesna da muž neće s njom biti svaki dan. Pojašnjava da on dolazi u BiH skoro svaki mjesec, i to ovisi o obimu posla koji radi u svojoj državi ili u BiH.

“Što se tiče mog muža, on je jedna duša od čovjeka. Svaki dan se čujemo i vidimo preko tih videopoziva. Meni ne nedostaje tih lijepih riječi i upućivanja poljubaca”, priča Sarajka, ističući da je u potpunosti osjetila njegovo poštovanje i ljubav.
Prema riječima Sarajke, vrijeme dok joj muž nije u BiH koristi da bude s djecom, odmori se psihički i jednostavno “za sebe”.

“Kad je on tu, ja uživam, hodam...”, kaže ona.

Ženama koje se udaju za Arape ona savjetuje da moraju prihvatiti da im muževi neće biti tu konstantno, jer su već oženjeni, imaju djecu i posao u drugim državama.

“Ako je žena pristala da dijeli muža s drugom ženom, mora prihvatiti uvjete koje nosi takav brak”, napominje ona.

Prilikom sklapanja braka s Arapom, Sarajka je dobila mehr (određena imovina ili iznos koji suprug daje ako dođe do razvoda). Uz to, naglašava, svaki joj mjesec daje određeni iznos kako bi mogla uzdržavati sebe i djecu, kao i za druge troškove.

“Pretežno, oni traže žene koje su razvedene i imaju djecu, da im osiguraju neku budućnost. Njima nije u interesu da imaju djecu s tim ženama, mada ima i takvih slučajeva”, kaže ona.

Njenu sudbinu dijeli i Bosanka koja se s 23 godine udala za Kuvajćanina i postala njegova druga žena. Tvrdi da je riječ o “braku iz ljubavi”.

Obje naše sagovornice nose hidžab (maramu). Zbog osude sredine, 23-godišnjakinja ne želi da otkrijemo u kojem bh. gradu živi. S novim suprugom, kako je kazala, vjenčao ju je imam kojem ne želi otkriti identitet.

Zaštita žena

Sarajevski muftija Enes Ljevaković tvrdi da Islamska zajednica u BiH nema nikakvih egzaktnih podataka o pojavi da Arapi vjenčavaju Bosanske kao svoje druge ili treće žene.

Zbog toga, ističe Ljevaković, ne mogu se poduzeti mjere jer se ne krši procedura Islamske zajednice, odnosno ne javljaju se “našim imamima matičarima”, te da nisu “registrirani u matičnim knjigama vjenčanja pri medžlisima Islamske zajednice”.

“Islamska zajednica u potpunosti poštuje državne zakone koji propisuju proceduru vjenčanja. S druge strane, time se osiguravaju prava ženama i one su zaštićene”, kaže Ljevaković, napominjući da su žene zaštićene jedino ako država priznaje određenu zajednicu kao bračnu, a što se postiže “civilnim” vjenčanjem.

Unatoč nepostojanju podataka, Sarajka kaže da poznaje 20-ak žena koje su se udale za Arape.

“Znam da ih ima i u drugim gradovima gdje se prakticira islam, ima islamski fakultet i dosta pokrivenih žena”, kaže ona i naglašava da Arapi žene vjernice.

Njen muž, kako tvrdi, nije zahtijevao da nosi nikab (veo preko lica) onako kako nose žene u arapskim zemljama.

Sarajkin muž je od nje stariji 15 godina. Ona napominje da je starosna razlika između žena i Arapa koji ih žene od dvije do 20 godina.

“Ako već imaju pored sebe jednu koja je njihova vršnjakinja, onda je normalno da će tražiti mlađu. Mada ima i slučajeva da traže žene svojih godina”, kaže ona, pojašnjavajući da Arapi koji žene Bosanke najčešće dolaze iz Saudijske Arabije, Emirata, Kuvajta, Egipta i Libije.

Advokat Esad Hrvačić naglašava da na području BiH niko nema pravo na poligamiju.

“To je osnovni postulat evropskog prava i nemoguće je primjenjivati šerijatsko pravo, prema kojem se može zaključiti brak s više žena”, kaže on.

Prema Hrvačiću, Porodični zakon ne propisuje kazne za poligamiju.