Bijeg sa lomače na višegradskom Bikavcu

U nastavku suđenja Oliveru Krsmanoviću za zločine počinjene u Višegradu, svjedokinja Zehra Turjačanin opisala je kako je uspjela pobjeći iz kuće u naselju Bikavac, u kojoj je 27. juna 1992. živo zapaljeno više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti.

Ona se nije mogla pojaviti kao svjedok pred Sudom BiH zbog zdravstvenih razloga, ali su pročitani iskazi koje je dala 1992. Višem sudu u Zenici, kao i na suđenju u Haškom tribunalu 2008.

“Na vrata i prozore su bili stavili ormare i namještaj. Prvo su na kuću bacali kamenje, onda su ispucali rafale pa bombe. Ubacili su neki prah od kojeg se jedva moglo disati. Onda je buknuo požar. Vatra se brzo proširila. Ljudi su živi gorjeli. Čula se piska, jauci i cviljenje, što ja ne mogu opisati”, navela je Turjačanin, piše Justice Report - BIRN.

Starci, djeca, majke

Svjedokinja je navela da su joj u kući Mehe Aljića na Bikavcu stradali majka, dvije sestre, od devet i 26 godina, dvoje sestrine djece, starih šest i dvije godine, te 27-godišnja snaha sa sedmogodišnjim sinom.

Tužilaštvo BiH uvelo je i video-snimak na kojem svjedokinja Turjačanin govori o onom što je proživjela nakon zločina počinjenog na Bikavcu: “U kući na Bikavcu su bila dva starca i pet do šest starica, kao i jedan mladić od 16 godina. Sve ostalo su bile majke sa djecom, koja su bila stara od jedne do deset godina.”


Porodice ubijenih na mjestu gnusnog zločina

“Izašla sam kroz neki otvor od 60 centimetara. Na travi su ležali Milan Lukić i njegovih šest orlova. Pretpostavljam da su bili drogirani jer su se čudno ponašali. (...) Vikali su da stanem. Počela sam bježati, bacajući odjeću koja je gorjela”, ispričala je Turjačanin, koja je po licu, vratu i rukama zadobila opekotine trećeg stepena.

Smaknuća na mostu

Krsmanović i njegov branilac Slaviša Prodanović istakli su da bi svjedoka Zehru Turjačanin pitali da li optuženog povezuje sa ovim zločinom. “Ona mene dobro poznaje i ja nju dobro poznajem. Pitao bih je da li ja imam ikakve veze sa tim zločinom.”

Milan Lukić je, kao vođa paravojne jedinice “Beli orlovi” ili “Osvetnici”, osuđen prvostepenom presudom Haškog tribunala na kaznu doživotnog zatvora zbog zločina u Višegradu. Krsmanović je optužen da je, s Lukićem i drugima, učestvovao u zločinu na Bikavcu. Njemu se, kao pripadniku Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), sudi i za učešće u drugim ubistvima, silovanjima i prisilnim nestancima bošnjačkog stanovništva.

Turjačanin je inače u iskazima navela da su se zločini u Višegradu počeli događati kada je Milan Lukić na početku rata došao iz Obrenovca (Srbija), te kako je sa balkona svoje kuće na Bikavcu gledala iz “noći u noć” kako ljude ubijaju na mostu u gradu. Suđenje će biti nastavljeno 10. jula, objavio je Justice Report - BIRN.