30 godina otkako je zatvoreno 'mjesto smrti i đavoljeg mučenja' - logor Omarska

Preživjeli logoraši Regije Banja Luka i porodice ubijenih obilježili su danas 30. godišnjicu početka raspuštanja logora "Omarska", kroz koji je od 25. maja do 30. augusta 1992. godine prošlo više od 3.300 Bošnjaka i Hrvata, od kojih je, prema podacima udruženja, 700 ubijeno.

"Ja sam s još pet žena bila osuđena na smrt, ali sam preživjela i danas sam jedina živa od tih žena. Moramo živjeti, dolaziti i pričati, pričati istinu o tome šta se ovdje desilo. Dešavali su se najteži zločini i mučenja", kazala je Sabiha Turkanović iz Kozarca.

"'Omarska' nije bilo mjesto u kojem se sa logorašima sporadično okrutno postupalo ili u kojem su životni uslovi naprosto bili teški. Bila je to paklena sredina u kojoj su muškarci i žene bili lišeni najosnovnijih životnih potreba i čovječnosti. Omarska je bila mjesto gdje su ljude tukli svakodnevno i uz upotrebu đavolskih sredstava mučenja. Niko nije mogao biti u zabludi da je 'Omarska' samo loše vođen zatvor – ona je bila zločinački poduhvat koji je smišljeno funkcionisao, na način kojim se uništavao um, tijelo i duh ljudi koji su tu bili zatočeni", stoji u jednoj od presuda Haškog tribunala, u predmetu "Kvočka i drugi", istaknuto je na današnjem okupljanju u Omarskoj.

Trending

Uživo iz Zagreba s utakmice kvalifikacija za Eurobasket: Hrvatska - Bosna i Hercegovina 50:48

"Zločini su bili sistemski planirani, organizirani i u djelo provedeni. Ovdje imamo postavljenu imitaciju 432 nadgrobna spomenika za logoraše koji su ovdje ubijeni. A, logoraši iz Omarske odvođeni su i na druge lokacije i ubijani", kazao je Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša Regije Banja Luka.

Nijaz Mujkanović iz Kozarca posljednji je logoraš koji je izašao iz Omarske 22. augusta 1995. godine. Sjećanja i danas, kaže, jednako bole.

"Ne znaš šta nosi svaka noć, prozivka, kad te prozove ponesi stvari i kreni, znači da te nema više. Kao u Aušvicu, imali smo bijelu i crvenu kuću. Bijela za mučenje, a iz crvene se niko nije vratio“, ispričao je Nijaz Mujkanović, koji je svoja teška iskustva pretočio u knjigu Zločin s predumišljajem, koja je prevedena na engleski, francuski i švedski jezik.

Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore, nakon čega je počelo njihovo raspuštanje.

Prvi proces i prva presuda pred Haškim tribunalom bili su upravo za zločine počinjene u ovome logoru. Iz razloga masovnog silovanja u ovom logoru nad zatvorenim logorašicama, silovanje je prvi put u sudskoj praksi okarakterizirano kao ratni zločin. ​​​​​​​

U logoru "Omarska“ je bilo zatočeno oko 6. 000 Prijedorčanina nesrpske nacionalnosti, dok ih je oko 700 ubijeno. U logoru je boravilo i 37 žena, a njih pet nije živo napustilo logor. U logoru je bilo i 28 maloljetnika.

Dio logoraša logora "Omarska“ ubijen je na Korićanskim stijenama, dio na Hrastovoj glavici, a mnogi su podlegli od mučenja.

Logor "Omarska" je kao i logori "Keraterm" i "Trnopolje" formiran 26. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje opštine Prijedor.