Sjećanje: Kako je nastajala bh. reprezentacija u bobu

Jedan od najbržih i najekskluzivnijih zimskih olimpijskih sportova je bob. Za bavljenje bobom neophodni su posebni uvjeti koje je naša zemlja, nekada davno, imala. 

Bob staza na Trebeviću danas je ruševina, a njeno eventualno obnavljanje bilo bi toliko skupo da se ne isplati. 

Ipak, u najtežim ratnim godinama Bosnu i Hercegovinu je na međunarodnim takmičenjima predstavljala reprezentacija u bobu. 

Zdravko Stojnić, uspješni i svestrani sportista koji je učestvovao četiri puta na Olimpijadi, osim boba u kojem je godinama bio bez konkurencije najbolji takmičar u bivšoj Jugoslaviji, uspješno se bavio i karateom, gdje je osvojio pregršt medalja na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Zdravko ima najviše nastupa za bob reprezentaciju bivše zemlje, a ukupno 287 za obje selekcije.

Stojnić je najzaslužniji i za osnivanje Bob saveza BiH zbog čega je 1992. godine u decembru izašao iz Sarajeva i otišao u Innsbruck, gdje je podnio zahtjev za osnivanje ovog sportskog kolektiva. 

"Bila su to teška vremena i naravno da sam se nakon desetak dana vratio u Sarajevo. Isto sam učinio i nakon učešća na igrama u Lillehammeru i još nekoliko takmičenja. Jednostavno želio sam da zastavu BiH nosim širom svijeta, ali odmah nakon toga sam se vraćao u Sarajevo da budem uz svoj narod", izjavio je Stojnić. 

Osim OI, u Sarajevu u posebnom sjećanju mu je olimpijada koja je održana ratne 1994. godine u norveškom Lillehammeru, koja je, kako kaže, bila veoma bitna za BiH, na kojoj je on bio selektor. 

"Bilo je ovo prvo predstavljanje naše zemlje na zimskoj Olimpijadi. Prije 21 godinu u Norveškoj se okupilo 67 zemalja sa 1737 sportista koji su se takmičili u šest sportova. Za Bosnu i Hercegovinu je to bila teška ratna godina. Osim mene članovi tima bili su Igor Boras, Izet Haračić, Nihad Memeledžija i Nizar Zaćiragić. Kompletnu ekipu sam pripremao. Vozio sam i dvosjed i četverosjed. Pripremali smo se u Sarajevu onako kako su nam okolnosti dozvoljavale. Sjećam se da smo u ratnom periodu trčali po cestama kako bi se spremili za Lillehammer. Trenirali smo i u Skenderiji. Naša reprezentacija je bila multietična i to je bila naša dodatna snaga. Pod zastavom BiH nastupali su Srbi, Hrvati i Bošnjaci. BiH je uvijek bila multietična zemlja i tako će uvijek biti mada to nekima smeta", kaže Zdravko.

Već godinama Zdravko je prijatelj s princom Albertom od Monaka, a povezala ih je upravo ljubav prema bobu. 

"Upoznali smo se u Njemačkoj 1985. godine. Kasnije smo se redovno družili na raznim takmičenjima. Vremenom to je preraslo u ozbiljno prijateljstvo, tako da sam s porodicom 1995. godine dvije sedmice bio njegov gost u Monaku. Godinu prije sam želio da ga dovedem u Sarajevo, ali to nije odgovaralo nekim političarima", kaže Stojnić.