Janica Kostelić: Život poslije skijanja

Janica Kostelić je u razgovoru za FIS-ovu stranicu progovorila o životu koji vodi nakon skijaškog umirovljenja 2007.

Rijetko imamo priliku čuti koju riječ od Janice Kostelić, hrvatska skijaška heroina tokom zime zaobilazi novinarske mikrofone u širokom luku. Zato je zanimljivo pročitati njezin intervju službenu FIS-ovu stranicu koja prati Svjetski skijaški kup u alpskom skijanju. Kostelić se osvrnula na život nakon službenog umirovljenja 2007. otkada je dio tima koji prati njezinog brata Ivicu na utrkama Svjetskog kupa.

"Najteže je bilo prilagoditi se na rutinu 'normalnog' života", prisjeća se Janica perioda nakon trenutka u kojem se odlučila na umirovljenje: "Osjetila sam da sam postigla dovoljno. Bila sam zadovoljna s onim što sam postigla i nisam željela biti pohlepna za još medalja i još rekorda. Nisam se posebno pripremala za 'običan' život. Prihvaćam stvari kako dođu, ne planiram previše unaprijed."

Karijeru joj je obilježio rivalitet s Anjom Paerson, sjajnom švedskom skijašicom koja se također nedavno umirovila: "Nisam taj rivalitet shvaćala ozbiljno kako su ga svi predstavljali. Bila je moj suparnik na stazama poput svih drugih skijašica protiv kojih sam skijala. Izvan toga je bila normalna osoba i prijateljica s kojom se možeš lako nasmijati i pričati. Svi su sportaši vrlo strastveni oko toga što rade te iz toga dolazi zdrav rivalitet tijekom natjecanja koji te goni da daš najbolje od sebe."

Lako je Janica povukla i paralelu između ženskog i muškog dijela Svjetskog kupa kojeg je sada dio: "Sve je puno više opušteno i s više poštovanja prema drugima. Puno momaka međusobno surađuje i pomaže sebi. Odnosi izgledaju iskrenije, bez puno izvještačenih osmijeha."

"Kad promatram kako se sport promijenio, rekla bih da je danas previše tehnologije koja pomaže skijašu", osvrnula se Kostelić na skijanje u njezino doba i danas. "Sport bi morao biti što čišći. Ljudi bi trebali pokušavati unaprijediti sebe i kapacitete svojeg tijela, a ne se oslanjati na tehnologiju. Ja bih sigurno poludjela sa svim tim testiranjima opreme i pronalaženjem pravog 'setupa' o čemu svi pričaju danas. Uzmi par skija i pancerica i prilagodi ih sebi, ukroti ih."

Janica Kostelić sada ima iskustvo i s jedne i s druge strane; i kao takmičarka i kao dio Ivičinog trenerskog tima. Zato može dati ocjenu što je teže – takmičenje ili treniranje? "Teže je raditi nešto na što nemaš izravan utjecaj niti kontrolu. Kad sam se natjecala znala sam svoje granice i kako riješiti probleme na koje naiđem. Kao trener možeš samo dati upute, ali neko drugi to mora primijeniti. Zato bih rekla da je natjecanje lakše jer imaš sve pod kontrolom. Druga je stvar što sam žena, pa me teško shvaćaju ozbiljno. Često čujem: 'Što ti znaš, nikad nisi skijala u Kitzbühelu!' Ne želim biti arogantna, ali s medaljama koje sam osvojila, mislim da moje mišljenje nešto znači. Ali, lijepo je biti na drugoj strani i vidjeti stvari iz oba ugla, sabrati ih i podijeliti s takmičarem'', kazala je Janica Kostelić, javlja Skijanje.hr.