Makedonija – BiH: Možemo li po čudo?

Ono što u rukometu, i sportu općenito, odvaja velike od malih su blistavi trenuci. Mala čuda. Oni često izgledaju kao plod slučajnosti, iskra sreće, ali to najčešće vara. Do toga se dolazi godinama, ljutom mukom, i teškim radom. I onda se dogodi taj detalj koji vas lansira, kad se odobrovolji božica sreće Fortuna i pusti vas dalje.

Piše Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Rukometna reprezentacija Poljske možda je najbolji primjer za to. Uvijek su "tu negdje" oko vrha, na Evropskom u Austriji 2012. četvrti, na svjetskim 2007. i 2009. drugi i treći, pa su malo podbacili, jednom osmo, jednom deveto mjesto, ali svi se slažu da je to jedna od najboljih ekipa na Starom kontinentu, što još uvijek znači i u ostatku svijeta.

Prvu utakmicu na ovom Svjetskom prvenstvu izgubili su od pomlađene Njemačke, i u drugu protiv Argentine ušli su pod imperativom pobjede. Argentina, čiji plavo-bijeli dres u fudbalu i košarci uvijek ulijeva strahopoštovanje je, čini se, i u rukometu krenula istim putem. Prvo su u D grupi – koja će se pokazati najjačom – uzeli bod ljutom favoritu Dancima 24:24, a u drugoj utakmici protiv Poljske primili isto golova, a dali jedan manje.

Na kraju je ostalo 24:23 za Poljake, zahvaljujući velikom golmanu Slawomiru Szmalu. Prvo je u 54. minuti, poput Manuela Neuera izašao na 12 metara i prekinuo kontru kojom bi Argentina izjednačila, a onda je nepune dvije minute prije kraja, na plus jedan za Poljake skinuo penal i spasio svoje. "Jescze Polska nie zginela",  "još Poljska nije propala" skandirali su njihovi navijači, i za ovo Prvenstvo je dobro da je tako. Možda je taj trenutak bio "taj" zrak koji ih vodi dalje, u borbu za medalje. Za Argentinu, pak, još ima šanse, ali moraju pokazati zube još nekome velikom – Rusiji ili Njemačkoj, s obzirom na to da je šesta ekipa u njihovoj grupi mučena Saudijska Arabija.

A Bosna i Hercegovina? Ni ona još nije propala, barem na ovom SP-u, ali večeras naše momke čeka ultra teška utakmica protiv Makedonije. Makedonci(te) su zaista jaki, posložili su ekipu u kojoj na visokom nivou  igraju čak četvorica ljevaka (među njima jedan od najboljih napadača na svijetu Kiro Lazarov) i u kojoj u odbrani stameno "kidaju" Mojsovski, Jonovski i Stoilov, uz Angelova i Ristovskog na golu, jakog Pribak(ović)a i kao špricer hladnog Mirkulovskog, su ekipa koju bi za vođenje poželio svaki trener. I za koju bi svaki navijač bio sretan da je "njegova". Vodi ih znalac Ivica Obrvan, ovdje na Arabijskom poluotoku ih ima dovoljno; pobjeda naših protiv sinova zemlje gdje vječno sunce sja – bila bi pravo čudo.

No, šta smo ono rekli na početku: ako si dovoljno vrijedan, nečemu se možeš i nadati. Protiv, rekosmo, moćne Makedonije.