U 36 sati istrčao blizu 250 kilometara između Atene i Sparte

No, nakon 1. oktobra 2016. poznat je i cijeloj državi Bosni i Hercegovini, naročito zaljubljenicima u sport. Aći je, naime, početkom oktobra u 36 sati istrčao blizu 250 kilometara između Atene i Sparte i postao - spartatlonac. Šta to znači, pričali smo sa ovim požrtvovanim ultramaratoncem.

Spartatlon (Spartathlon) je utrka koja crpi izvore iz helenske Grčke. Postoji više legendarnih verzija, a najpoznatija legenda kaže da je u ratu sa Perzijancima, Fidipid, u jednom trku otišao iz došao do Sparte s vijestima kako su Grci u ključnoj bici pobijedili. Kako je to rekao, tako se mrtav srušio. Do današnjice, njegov je lik ostao simbol požrtvovanosti koja nadahnjuje najbolje i najistrajnije.

Moderni Spartathlon se trči od 1983. godine. Start je obično posljednjeg petka u septembru, u  sedam ujutro, u podnožju Akropolja. Spartatlonci moraju proći kroz 75 kapija u određenom vremenu, a u 36 sati moraju stići na cilj u Spartu, kod statue čuvenog vojskovođe Leonide (Leonidasa). Ove godine utrku je završilo 234 trkača, među njima i naš Bišćanin. Odakle on u ovoj priči?  

"Otkako sam počeo s trčanjem, ultramaratoni su me privlačili, te sam svoje vrijeme i koncept trčanja posvetio ultramaratonima. Gledajući razne video uratke te cijelu historiju ultramaratona, od samog početka me to počelo privlačilo i opredijelio sam se za trčanje ultramaratona. Gledajući iz današnje perspektive, veoma mi je drago što je tako ispalo, jer sva draž i glamur ultramaratona i poseban osjećaj kada završite tešku utrku zaista čaroban i nezamjenjiv osjećaj", kaže Aći.

Naš sagovornik pojašnjava razliku između maratona, ultramaratona i ostalih ultraških utrka. Razlika je, naravno, prije svega, razlika je u razdaljini koju trkač prevaljuje. Sve iznad 50 kilometara su ultramaratonske utrke. A to znači i drugačiji tretman.

"Za ultra utrke potrebno je izdvojiti više vremena, više kilometara i treninga. Primjera radi, ja sam u svom treningu znao raditi dužine preko 75 kilometara u komadu. To jednostavno morate raditi da biste istrčali jednu tešku ultra utrku kao sto je Spartathlon", kaže Rasim.

Ovaj Bišćanin je počeo trčati krajem 2011. godine. U početku je, priznaje, bilo malo teško prilagoditi se na sve vrste napora koje donosi ultramaraton. No, s vremenom, tijelo se počelo prilagođavati načinu treniranja i pripremi za ultramaratone.

"Veoma mi je drago da sam u dosadašnjem periodu uspio istrčati poznate ultramaratone u regiji i Evropi. Zaista uživam u svakom metru svoga treninga", kaže naš sagovornik.

A kako izgledaju ti dnevni treninzi? Rasim kaže kako, unatoč svakodnevnom poslu i obavezama, uspijeva odraditi treninge po planu i programu koje zaista iziskuje mnogo vremena i odricanja.

"Obzirom da često nekad imam i preko 600 kilometara mjesečno u treningu pokušavam vremenski da napravim dobru organizaciju i da to sve stignem. Pored treninga trčanja posvećujem puno vremena i treningu snage, odnosno treninzima u teretani. Mogu reći da mi je dan ispunjen na najbolji moguci način, jer nakon svega, uvijek se vraćam mojoj supruzi i djeci koji su mi velika podrška i motivacija", kaže bihaćki spartatlonac.

Kada je riječ o ishrani, Aći napominje kako je riječ o veoma napornom treningu koji određuju i najsitniji detalji kako bi se postigao dobar rezultat.

"Ishrana je veoma važna u trenažnom procesu ultra trkača. Pokušavam unositi u organizam što kvalitetniju hranu obogaćenu vitaminima i mineralima. Za poseban režim ishrane u mom treningu zadužen je moj trener i veliki sportaš Robert Radojković."

Kako izgleda na nogama istrčati 250 kilometara, o čemu je razmišljao dok je trčao?

"Limit utrke Spartathlon je bio 36 sati, a dužina staze, ponavljam, 246,8 kilometara. Moj cilj je bio da završim utrku u limitu jer sam uložio dosta vremena i financija za taj cilj. Na kraju sam uspio i istrčao sam za 35 sati i 39 minuta. Spartathlon je jedna od najtežih ultraških utrka na svijetu. S obzirom na visoku temperaturu, vlagu, konfiguraciju staze, itd, predstavlja zaista izazov završiti utrku", priča spartatlonac Aći. A najteži trenuci?

"Najteži mi je bio spust sa planine koji mi je uzeo mnogo vremena, s obzirom da je podloga staze bila neravna s mnogo krupnog kamenja", pokušava nam dočarati naš sagovornik. On je, inače, drugi trkač iz BiH koji je istrčao Spartathlon. Prvi kojem je to pošlo za rukom Rasimov je dobar prijatelj i veliki atleta Mirsad Abdaković.

Na pitanje da li postoje institucije koje mu pomažu u finansiranju treninga i takmičenja, Aći odgovara kako je sve vrijeme prepušten sam sebi.

"Zaista nije lako jer sve to iziskuje mnogo troškova koji idu na prehranu, opremu te troškove puta. Spomenuo bih Javnu ustanovu "Lječilište Gata" iz Bihaća koja mi je izlazila u susret kada je u pitanju sportska masaža i koristim ovu priliku da im se zahvalim", kaže Rasim.

Što se tiče planova za ovu godinu, Rasim kaže da ih je uspunio. Nakon Spartathlona odmorio se nekoliko dana, a potom već počeo sa laganim trčanjem i pripremom za sljedeću sezonu.

"Naknadno ću utvrditi plan utrka za sljedeću godinu", napominje. I na koncu, ovaj intervju ne bi bio potpun kada ne bismo pitali našeg sagovornika šta bi mogao poručiti onima koji bi se željeli trčati ultramaraton.

"Kao u većini sportova, i u ultramaratonu, da biste postigli jedan određen rezultat, potrebno je dosta odricanja, volje i ustrajnosti. Prije svega, zaista to morate voljeti i uživati u svakom kilometru treninga. Poručio bih mladima da se bave sportom, pa i prvenstveno trčanjem jer je atletika ipak kraljica sportova. Možete imati višestruke koristi. Samo naprijed", rekao je u razgovoru za Fenu Rasim Junuzović Aći, jedan od prvih spartatlonaca iz Bosne i Hercegovine.