Zbogom Ronaldinho: Najpoznatiji osmijeh i čarolija fudbala

Njega niste mogli ne voljeti, čak i ako ste bili navijač ljutog rivala jednog od klubova u kojima je igrao. Dokaz tome je i utakmica protiv madridskog Reala na prepunom Santiago Bernabeu stadionu. Dugogodišnji rivalitet, pa slobodno možemo reći i mržnja Madrida i Barcelone toga dana potisnuti su u stranu.

Na teren stadiona na kojem su igrali svi najveći fudbaleri koje je svijet vidio izašao je Ronaldinho, otpočeo svoj ples, s lakoćom je driblao zvijezde Reala i pogađao mrežu Ikera Casillasa. Bernabeu je ustao, poklonio se majstoru i aplaudirao. Prije njega to je doživio još samo jedan fudbaler Barcelone - Diego Armando Maradona.

Sve je počelo u Porto Alegreu, a Ronaldinhu je fudbal bio suđen s obzirom na to da je njegov otac Joao de Assis Moreira, radnik na brodogradilištu igrao za Esporte Clube Cruzeiro. Kada je Ronaldo (nadimak Ronaldinho je dobio jer je u svim klubovima u kojima je igrao kao omladinac bio najmanji igrač na terenu) imao osam godina njegov otac je doživio srčani udar u bazenu. Nedugo zatim Ronaldinhov stariji brat Roberto dobio je ponudu Gremija, potpisao je ugovor, ali je zbog teške povrede morao prekinuti karijeru. Kasnije je postao menadžer svom mlađem bratu koji će postati najbolji fudbaler svijeta.

Ronaldinho je baš kao i Roberto potpisao ugovor s Gremiom, a prvi put svijet je zadivio 1999. godine u velikom derbiju s Internacionalom kada je "ponizio" kapitena brazilske reprezentacije koja je 1994. godine osvojila Mundijal - Dungu. Nizao je driblinge jedan za drugim, a onda potezom kao s malog fudbala prevario Dungu i ostavio ga u nevjerici iza sebe. Nije dugo trebalo da Ronaldinha primjete bogati Europljani, a prvi je zagrizao Arsenal. Brazilac nije dobio radnu dozvolu, a Wenger taj dan vjerovatno nikada neće prežaliti. Umjesto na Highburyju Ronaldinho je završio na Parku prinčeva. Paris Saint-Germain ga je platio svega pet miliona eura.

Na ljeto 2002. godine zaigrao je na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji. Obukao je dres Brazila i na teren istrčao pored svojih idola iz mladosti Ronalda i Rivalda. U četvrtfinalu Brazil je za protivnika dobio reprezentaciju Engleske, a pogodak iz slobodnog udarca koji je Ronaldinho postigao Davidu Seamenu još uvijek se vrti na TV špicama. Brazil je na kraju osvojio svoju petu i za sada posljednju titulu prvaka svijeta, a zemlja fudbala i zvanično je dobila novog fudbalskog čarobnjaka.

Odlične igre u Parizu odvele su ga u španskog velikana Barcelonu, iako to nije bilo planirano. Ispostavit će se da je Laporta na kraju ni kriv ni dužan napravio posao desetljeća. Naime, predsjednik Barcelone obećao je navijačima kako će u redove Barcelone dovesti Davida Beckhama, ali je na kraju brži bio Real Madrid. Barcelona se okrenula Ronaldinhu, pobijedila Alexa Fergusona i dovela novu veliku zvijezdu u ekipu. S Ronaldinhom nisu došle samo pobjede i trofeji, nego je uz njega rastao jedan dječak koji će nešto kasnije pet puta biti proglašen najboljim fudbalerom svijeta.

U svojoj drugoj sezoni na Camp Nou stadionu Ronaldinho je osvojio svoje prvo nacionalno prvenstvo. Barcelona se popela na krov Španije, a Ronaldinho je proglašen najboljim fudbalerom svijeta u izboru FIFA-e. Godinu kasnije dobio je istu nagradu od FIFA-e, ali i svoju prvu Zlatnu loptu. Kruna karijere u Barceloni došla je u sezoni 2005/2006. Katalonci su nakon 14 sušnih godina osvojili svoju tek drugu titulu prvaka Europe. Ponovljen je uspjeh iz 1992. godine, a najzaslužniji za to bio je čarobnjak iz Brazila.

Barcelonu je napustio 2008. godine, a na Camp Nou je ostavio svoje najbolje partije i sasvim sigurno najbolje partije koje je svijet ikada vidio. Tri sezone u kojima je igrao na vrhunskom nivou u Barceloni bile su pune magije i fudbalske čarolije kakvu ćemo teško vidjeti ponovo. Dribling koji je prije njega izveo Ronaldo doveo je do savršenstva i postao je njegov zaštitni znak.  Proveo je potom tri sezone u Milanu, a zatim se vratio kući. Nosio je dres Flamenga, Atletico Mineira, meksičkog Quetetara i Fluminensea. Uspio je osvojiti Seriju A s Milanom 2011. godine, a posljednji veliki uspjeh bila je titula prvaka Južne Amerike s Atletico Mineirom 2013. godine. Ronaldinho je bio lider kluba iz Belo Horizontea.

Njegova duga kovrčava kosa, veliki zubi i osmijeh poput djeteta, uz neizmjerljivo fudbalsko znanje bili su magnet za sponzore. Njegova reklama koju je snimio za kopačke Nike i u kojoj pogađa prečku nekoliko puta bez padanja lopte na zemlju prvi je videozapis koji je skupio milion pregleda na Youtubeu u historiji ove platforme. Dugo je bio prvo lice Pepsija uz Beckhama, Thierryja Henryja i Lionela Messija, a potom je potpisao ugovor s Coca - Colom. Isti je raskinut ubrzo zbog toga što je Ronaldinho na konferenciji za novinare pio Pepsi. Na naslovnici najpopularnije fudbalske video igre FIFA njegov lik je bio 2004, 2006, 2007, 2008, i 2009. godine.

Kao i većina Brazilaca i Ronaldinho je volio provod, izlaske i alkohol, što je vjerovatno utjecalo i na njegovu karijeru. Bez obzira na to, Ronaldinho je bio i ostat će jedan od najvećih čarobnjaka koje je svijet vidio. Najdraži i najsimpatičniji - tu nikakve sumnje nema. Zabavljat će nas Ronaldinho i izvan fudbala tu sumnje nema, svoje navijače uvijek je cijenio i poštovao čemu svjedoče i brojni videozapisi. Lijepih djevojaka nikada nije nedostajalo. Posljednja je bila Playboyeva zečica iz oktobra 2016. godine - Ania Gadea.