Unakrsni intervju: Pape vs. Vaha

Utakmica reprezentacija Alžira i Bosne i Hercegovine privlači veliku pažnju, a zanimljivo će biti pogledati duel nekadašnjih sjajnih fudbalera i velikih prijatelja, legendarnih Vahida Halilhodžića  i Safeta Sušića. U zanimljivom razgovoru za Dnevni avaz, govorili su o predstojećoj utakmici i drugim interesantnim temama.

1. Šta očekujete od utakmice Alžir - BiH?

Sušić: Prvo, radi se o prijateljskoj utakmici i rezultat nije imperativ. Najvažnije je da se igrači sastanu, jer se nisu vidjeli mjesec i da se ostavi dobar utisak. Nakon posljednjih dobrih rezultata, naša reprezentacija postala je u posljednje vrijeme dosta cijenjena i taj dojam treba zadržati što duže. Možda ne poznajemo baš mnogo Alžir, ali to je sigurno dobra reprezentacija, koja sve utakmice shvata ozbiljno. Očekuje nas pun stadion, a znajući Vahu i činjenicu da on nimalo ne voli gubiti, neće biti lako.

Halilhodžić: Imam problema s timom, pet-šest fudbalera je povrijeđeno tako da ćemo u preksutrašnji meč ući oslabljeni. Objektivno, Bosna i Hercegovina je bolja, ali nikad se ne zna. Iako je prijateljska utakmica, i to protiv moje domovine, ne bih se lako pomirio sa porazom. Ovdje vlada veliki interes za meč, prema medijima, očekuje se pun stadion, znači 80.000 gledalaca dočekat će "Zmajeve".

2. Sjećate li se duela Sarajeva i Veleža?

Sušić: Vaha i ja često smo igrali jedan protiv drugog. Sjećam se jedne utakmice na Koševu koju smo dobili sa 1:0. Oni su imali stvarno dobru ekipu, s Bakom i Vahom, čak su bili i bolji od nas. Vaha je tada promašio penal, a poslije smo mi dali gol. Ta mi je utakmica ostala u pamćenju.

Halilhodžić: Bile su to velike utakmice, ali se, nažalost, prvo sjetim tužnog događaja. Sjećam se, bio je 9. septembar 1979. godine i igrali smo na Koševu. Supruga je bila pred porodom i tražio sam od stručnog štaba i uprave da ne nastupim. No, čelnici, bolje rečeno tadašnji političari, nisu mi dozvolili. Oni su znali da smo izgubili dijete, ali mi nisu rekli. Igrao sam mimo svoje volje, promašio sam penal i tek nakon susreta čuo za tragičnu vijest.
 
Također, sjećam se kada smo na Koševu u posljednjem kolu pobijedili Sarajevo sa 4:1, jednom sam zatresao mrežu, ali ni taj trijumf nije bio dovoljan za titulu. Hajduk je dobio OFK Beograd s onoliko razlike koliko mu je trebalo.

3. Kakvo je bilo rivalstvo u Francuskoj dok je Vaha bio u Nantu, a Pape u PSG-u?

Sušić: Rivalstva između nas dvojice nikada nije bilo, ne volim to tako predstavljati. Vaha je bio veliki igrač i jedan od najboljih stranaca u Francuskoj. Bio je dva puta najbolji strijelac i perjanica Nanta.

Halilhodžić: Kada sam 1983. bio prvak s Nantom, iste sezone igrali smo finale Kupa Francuske protiv Pari Sen Žermena. Pape je bio sjajan, postigao je gol, a ja sam promašio dvije odlične prilike. Na kraju je bilo 3:2 za Parižane. Inače, tih osamdesetih godina Nant je bio bolji, imali smo mnogo više uspjeha. Znam da sam u posljednjem meču za Nant dao pogodak upravo PSG-u.

4. Kako je bilo igrati zajedno u PSG-u u sezoni 1985./86.?

Sušić: Te sezone naš trener želio je nabrzinu napraviti ekipu za Kup šampiona, ali je doveo previše igrača i bila je prevelika konkurencija. Svi smo igrali slabo. Mislim da smo na kraju sezone bili negdje u sredini tabele tako da ta sezona ne budi baš mnogo lijepih uspomena, ali znam da je Vaha redovno pokazivao šta zna.
 
Halilhodžić: Tadašnji predsjednik PSG-a Fransis Boreli (Francis Borelli) insistirao je na dolasku, ponudio mi je ugovor kakav se ne odbija. Zadržao sam se samo sezonu na Parku prinčeva, jer nakon smrti majke nisam više imao nikakve volje za fudbalom. Bilo je u toj sezoni dobrih utakmica, Pape je, kao i uvijek, znao majstorski asistirati, ali ja sam mislima bio u Mostaru. Nažalost, zajedno smo plesali samo jedno ljeto.

5. Čega se sjećate sa SP 1982. godine u Španiji?

Sušić: Svjetsko prvenstvo? Stvarno smo imali dobru ekipu, ali ništa nismo napravili. Italija je prošla dalje sa tri remija, na kraju je bila prvak svijeta, a mi smo sa četiri boda otpali. Igrali smo lošije nego što možemo, ali smo, realno, trebali proći dalje. U susretu sa Španijom, koji smo izgubili sa 1:2, bili smo oštećeni, a sudija im je svirao penal zbog prekršaja koji se desio dva metra izvan šesnaesterca. Iskreno, ni to Svjetsko prvenstvo mi nije ostalo u nekom lijepom sjećanju.

Halilhodžić: Uh, Miljanić... Pokojni Miljan Miljanić, tadašnji selektor, nije me mogao smisliti, ali me je kao golgetera ipak morao voditi na SP u Španiji. Bilo mu je teško reći Halilhodžić, dugo mi prezime pa nije moglo stati na semaforu u Beogradu. Šteta, Pape i ja smo veoma malo igrali skupa u reprezentaciji, a mogli smo dati mnogo.

6. Po čemu pamtite Papeta/Vahu kao igrača?

Sušić: Vaha je bio jedan od prvih modernih centarfora. Imao je sve. Bio je i golgeter i fudbaler koji je namjestio dosta golova. Bio je snažan, igrao je dobro i lijevom i desnom nogom, bio je odličan u skoku, znao je igrati jedan na jedan... Nije slučajno dva puta bio najbolji strijelac u Francuskoj.

Halilhodžić: Sušić je neponovljiv majstor, znao je sve s loptom. Bio je kralj Pariza, idol navijača na Parku prinčeva.

7. Kakav je Pape/Vaha kao trener?

Sušić: Neko ko je trenirao Pari Sen Žermen, Lil, Ren i sve ove reprezentacije, mora biti dobar stručnjak. S Alžirom će sigurno nešto napraviti i odvesti ga na Svjetsko prvenstvo.

Halilhodžić: Iskreno, Papeta ne poznajem mnogo kao trenera. No, čim je imenovan za selektora BiH, javno sam mu dao punu podršku. Na dobrom je putu da našu reprezentaciju odvede na SP 2014. u Brazilu.

8. Ko je bolji u tenisu?

Sušić: To treba pitati njega. Znate šta, kada se s njim igra tenis, svaki sumnjiv poen je njegov i o tome je nemoguće diskutirati. Igrali smo, zaista, velike mečeve.

Halilhodžić: Ma, Pape je veliki lažljivac. Hvali se po alžirskim novinama kako me redovno dobija, a to nije istina. Jednom sam pustio da me pobijedi u tenisu, i to na njegovom terenu, jer kada izgubi, baš je utučen. A, vidi sad, pohasio se.