Sloboda na izdisaju: Hoće li iko pružiti ruku velikanu?

Tuzlanska Sloboda iz dana u dana sve je bliža kraju. Nakon ispadanja iz Premijer lige Bosne i Hercegovine, Tuzlaci su se pokušali konsolidovati, doveli nekoliko provjerenih igrača, dobrog trenera i makar naizgled, stekli uvjete za povratak u elitu.

No, kad je na red došla isplata dogovorenog, stigli su i prvi problemi. Koristeći se uglavnom imenom i ugledom kluba, čelnici su uspjeli dovesti nekoliko sjajnih pojačanja, ali kada nema novca uzaludan je svaki trud. 

Polusezona se bližila kraju, igrači su skoro svakodnevno napuštali Tušanj, a treneri se mijenjali kao u nekom lošem filmu. Ništa nije štimalo, a Sloboda je izgledala sve slabija. Sada su Tuzlaci već sa skoro nikakvim šansama za povratak u najviši rang, što zbog rezultatski slabe jeseni, što zbog (ne)kvaliteta tima koji će se na proljeće uglavnom bazirati na svoj, domaći potencijal.

A navijači, navijači trpe. Njih više niko ništa ni ne pita, a uz svoj klub bili su uvijek, i danas su tu...

Gotovo da ne svane dan u kojem makar jedan novi problem ne potrese nekoć najugledniji klub ovih prostora, koji je kroz historiju našoj zemlji podario pregrš fenomenalnih igrača. Je li moguće da nikom, baš nikom, nije stalo da tuzlanski ponos stane na noge? Grad soli ostao je bez košarkaškog giganta, fudbalski velikan je na izdisaju, a ni ostali sportovi, posebno kolektivnog predznaka, nisu u boljoj poziciji. Ko je sljedeći?