Siniša Mihajlović: Arkan mi je bio prijatelj

Selektor fudbalske reprezentacije Srbije Siniša Mihajlović dotakao se mnogih "problematičnih" tema u intervjuu za hrvatske "Sportske novosti", a sve povodom susreta Hrvatska - Srbija koji će se u Zagrebu, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, igrati 22. marta.

O himnama

Naravno da ćemo aplaudirati hrvatskoj himni. To je jedna od novina koje sam uveo. Pre su naši igrači zviždali tuđim himnama. A moja reprezentacija sada aplaudira. To je respekt! Tako je bilo od Španije pa nadalje, a na utakmici sa Belgijom naš su primjer prihvatili i navijači koji su aplaudirali suparničkoj himni. Tako će biti i dalje, pa naravno i protiv Hrvatske. Kakva će biti vaša reakcija, u to ne ulazim. Kazaće štogod i o vama. Evo, u Makedoniji mi aplaudiramo njihovoj himni, a oni na našu raspale koncert zvižduka... Da se vratim na Maksimir. Što se tiče nas učesnika, mi ćemo pružiti pozitivan primjer, a šta će se dogoditi na tribinama pitanje i odgovor leži na državi koja takve stvari treba da riješi.

O tome zašto je preuzeo kormilo "orlova"

''Jedan od glavnih razloga zašto sam prihvatio ponudu FSS-a, bila je upravo - Hrvatska! Ja sam, naime, uvijek obožavao da igram protiv Hrvatske. Ne samo zbog iskustva, koja su odlična, već i zbog činjenice što sam uvijek uživao kada izađem na teren, a cijeli stadion ti zviždi, vrijeđa te... Po meni, nema ljepših utakmica od takvih. A kada u njima još pobjedite, užitak je neponovljiv.

O hrvatskih deset bodova u kvalifikacijama (šest više od Srbije)

''Realno gledajući, zaista imate više bodova nego što to zaslužujete. Kao što mi imamo manje. Primjer vam je naša utakmica s Belgijom, gdje smo sat vremena igrali odlično, a na kraju smo izgubili. Krenuli smo u Makedoniju, gdje smo objektivno zakazali. Kao i vi, ali mi smo izgubili, a vi ste uzeli svih šest bodova, iako prema prikazanom niste zaslužili niti jednom da pobjedite Makedonce. No vi ste iskusna, rezultatska ekipa koja je si je usadila pobjedničke navike. Mi to tek moramo.

O tome koga se boji u reprezentaciji Hrvatske

''Ne bojim se nikoga! Poštujem i cijenim, svakako, ali ni jednog igrača Hrvatske ne bih mjenjao za nekoga svog igrača.

O prijateljstvu sa Arakanom

''Bili smo prijatelji, ali sportski prijatelji. On je bio vođa navijača Crvene zvezde, kada sam ja igrao u Zvezdi, a kasnije je uvijek bio na pripremama reprezentacije. I ne osjećam se krivim što je Deju Savićevića i mene volio više od ostalih. Ne želim ga se odreći jer bih bio licemer. Svi smo, uostalom, pravili gluposti, kretenarije. I mi, i Hrvati. Ubijalo se s obje strane, zašto se lažemo, pa niko nije ni čist niti nedužan! Arkan je, konačno, spasio život mojoj tetki (majčina sestra). Bila je zarobljena od strane srpske strane, on ju je uočio i spasao zbog mene. To se cijeni, prenosi Blic.

O mami Hrvatici i igranju za juniore Dinama, odnosno da li bi ga to možda dovelo do toga da sada bude hrvatski trener

''Ne, ni slučajno! Uvijek sam se osećao Srbinom! Da se i ostvario transfer (u Dinamo), ne bih se mogao niti želio odreći svojih osjećaja.