Sarajevo - Manchester, sjećanje na spektakl

Nakon sigurnih 3:1 i eliminacije Olimpijakosa (Nikozija) žrijeb je htio da naredni protivnik Sarajeva bude slavni Mančester Junajted predvođen legendarnim Matom Bezbijem i sa Bobi Čarltonom i Džordžom Bestom kao najatraktivnijim zvijezdama. Prvi meč zakan za 15.11.1967. Značio je pun fudbalski praznik do sada neorganizovan i nedoživljen u gradi na Miljacki. Čitav jedan štab najagilnijih klupskih funkcionera bio je angažovan u pripremanju svih detalja velike fudbalske predstave.

  Štampan je poseban program kako dolikuje največim priredbama ove vrste, a u Titovoj ulici svanuli su transparenti i prigodno uređeni izlozi.  Sarajevo i Bosna i Hercegovina, a sa njima i cijela fudbalska Jugoslavija sa nestrpljenjem su očekivali veliki meč. Ohrabrivalo je što je tim Sarajeva bio kompletan:

Za Sarajevo su igrali: Muftić, Fazlagić, Blažević, Jesenković, Vujović, Bajić, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Prljača, Antić.

Pred 40.000 gledalaca glavi sudija je Italijan Frančeskin.

Sarajevo je krenulo silovito protiv ekipe sa sedam britanskih reprezentativaca. Ne poznavajući dovoljno protivnika, menadžer Junajteda Bezbi odlučio se za odbrambenu taktiku sa pojačanom odbranom. Bordo igrači činili su sve da obezbijede prednost za revanš. Tada je u 26. minuti sudija režirao prvu veliku nepravdu. Musemić se našao sam u kaznenom prostoru protivnika. Njegov udarac golman Stepni je odbranio ispuštajući loptu koja prelazi gol crtu odakle je golman uz pomoć svog beka Bernsa brzo i vješto izabacuje. Cijeli stadion vidio je pogodak, ali ne i sudija Frančeskin. Ili mu je takva odluka odgovarala, ko zna.

Sjajna ekipa Sarajeva (FOTO: fcsarajevo.ba)

Umjesto da zasluženo vodi sa 1:0, Sarajevo je u 29. minuti ostalo bez desnog krila Prodanovića na kojeg je Folks surovo startovao načinom koji je zasluživao isključenje. Sudija nije Engleza ni opomenuo, a Sarajevo je, iako sa deset igrača (tada nije bila dozvoljena zamjena igrača), nastojalo da realizuje svoju bolju igru i terensku nadmoć.

Napor domaćih igrača prelazio je njihove snage, ali ne i njihovo majstorstvo. Posebno je finiš prvog dijela igre bio ubitačan i samo je čudo spasilo mrežu Mančester Junajteda. U 40. minuti Prljača je strahovito šutirao sa dvadesetak metara, a nešto kasnije ponovio je udarac u sličnoj poziciji. Odlične prilike imali su Musemić i Šiljkut u istom 43. minutu. Ovog dana je i sportska sreća okrenula leđa srčanim fudbalerima Sarajeva, koji ničim nisu poklekli pred renomeom i veličinom protivnika.

Silovit tempo koji je domaća ekipa nametnula u prvih 45. minuta nije imao odraza u drugom dijelu. Svoju jedinu pravu šansu imao je Mančester Junajted u 46. minutu, a zatim je Sarajevo ponovo našlo snage da dominira na terenu. Postići to sa deset igrača protiv ovakvog protivnika, značilo je i više od podviga. Ali ni Englezi nisu gubili glave koristeći svoje ogromno internacionalno iskustvo. U 59. minutu Antić je izbio sam pred golmana Stepnija i nije uspio da pogotkom završi akciju. U 72. minutu oštar udarac Fazlagića iz daljine očešao je stativu. Postojalo je jasno da će gosti otputovati u Mančester neporaženi, a sa značajnom prednošću nerijšenog rezultata. Po igri i šansama trebalo je da bude bar 2:0 za Sarajevo. Ovako, pri 0:0 ostali su samo uzdasi i ogorčenje na sudiju Frančeskina, koji je Sarajevu oduzeo pobjedu.

Poslije utakmice tadašnji savezni kapiten Rajko Mitić izjavio je: "Iako šampion Jugoslavije nije imao sreće, mislim da je ekipa Sarajeva pružila izvanrednu igru, naročito u drugom poluvremenu. Ali sa deset igrača zaista se nije moglo postići više protiv iskusnog Mačester Junajteda."

Trener Bezbi je sa svoje strane dodao: "Utakmica je bila oštra i tvrda. Iznas svega borbena. Veoma sam zadovoljan rezultatom, iako ne mogu da ne podsjetim da je Sarajevo bilo hendikepirano ostajući bez povrijeđenog igrača."

O velikoj utakmici i ispuštenoj pobjedi Sarajeva izvještavao je veliko broj specijalnih novinskih izvještača iz Jugoslavije i Engleske.