Safet Sušić - Taktičko lutanje i bahatost su skupo naplaćeni

Taktički promašaji Safeta Sušića kulminirali su u nedjelju pa je reprezentacija Bosne i Hercegovine zabilježila jedan od najbolnijih poraza u posljednjih desetak godina. Po imenima prosječna, ali timski veoma uigrana i odlično vođena reprezentacija Izraela, Zmajevima je opalila šamar koji će ih još dugo boljeti.

Uz igrače koji su na terenu stadiona u Haifi izgledali potpuno bezidejno i bespomoćno, najviše odgovornosti snosi Safet Sušić. Najbolji fudbaler naše zemlje svih vremena uspio je na sebe navući gnjev čitave bh. javnosti.

Sasvim je dovoljno se osvrnuti na sinoćnju taktičku vratolomiju koja je donijela uvjerljiv poraz kako bi bilo jasno da je poraz bio neminovan.

Izraelski selektor je lijepo skautirao Zmajeve, Sušić definitivno nije

Reprezentacija Izraela je, po svim mogućim parametrima inferiorna u odnosu na izabranike (bivšeg) selektora Safeta Sušića. Eli Guttman je lijepo analizirao igru naše selekcije, a prije toga lijepo ulogu favorita skinuo sa leđa svoje reprezenatciju.

Sa nekoliko pogledanih klipova se moglo doći do jasnog zaključka u čemu je tajna igre Izraelaca. Eran Zahavi nije bez razloga apostrofiran kao motor ekipe. Omar Damari je prvi strijelac Izraela te mu najviše odgovoraju situacije poput one s kraja poluvremena kada je povećao vodstvo na 2:0. Krilni napadači Vermouth i Ben Haim pravi višak na bokovima te omogućuju ofanzivnom dijelu da se priključi u završnici.

Uz katastrofalna rješenja na bočnim pozicijama, nedostatak jakih utakmica je velika mana naših sinoćnjih domaćina. Sve je ovo Sušić mogao iskoristiti, ali iz samo njemu poznatog razloga, nije. Ne treba spominjati improvizaciju u kreiranju sastava gdje su igrači pomjerani na neke pozicije koje su možda posljednji put igrali u pionirima ili kadetima. Otići na ovakvo gostovanje bez lijevog bočnog je još jedna improvizacija. One često donesu više štete nego koristi. Sušić je dobio veliko upozorenje porazom od Kipra, ali izgleda da ga nije dovoljno jasno shvatio.

Igra bez napadača u situaciji kada je dovoljan samo jedan kvalitetan sidraš koji bi bez problema pospremio u mrežu prilike koje su promašivali Hajrović, Lulić i Medunjanin. Zmajevi su sinoć linijski izgledali poredani kao figure na terenu bez ikakve strategije i eventualne alternative.

U klubovima sjajni, u reprezentaciji neprepoznatljivi

Miralem Pjanić briljira u dresu Rome, Senad Lulić u dresu njihovih gradskih rivala Lazija. Ipak, njihove partije u dresu reprezentacije nisu ni približne renomeu koji posjeduju. Taktičko lutanje ih dovodi do situacije u kojoj se svako rješenje čini pogrešnim. Nakon toga slijede pogreške, uvlači se nesigurnost i poraz je neminovan.

Edin Džeko je također u određenoj mjeri žrtva ovog nejasnog sistema igre. Sistem igre se počeo raspadati odlaskom Zvjezdana Misimovića nakon Svjetskog prvenstva. Popularni Miske je sve konce igre imao u svojim rukama, a tek sad počinje biti jasno da će traženje novog Misimovića biti težak i mukotrpan posao.

Sušić robuje vlastitoj tvrdoglavosti

Kao i većina trenera u našoj regiji, Sušić nije lišen floskule da su iskusni i renomirani igrači mnogo bolji odabir za krpljenje određenih pozicija. Tako smo u prošlosti viđali centralne vezne igrače kako popunjavaju pozicije stopera i bekova. Još uvijek je u sjećanju Barbarezovo igranje na poziciji stopera umjesto da je prijetio golu Škotske. Utakmica u Izraelu je pokazala nekoliko ovakvih primjera. Na pozicija napadača je igrao Izet Hajrović koji se mnogo bolje snalazi na krilu umjesto u samom špicu. Veznjak Anel Hadžić je igrao na poziciji lijevog beka uprkos tome što je po vokaciji veznjak i izraziti dešnjak.

Ovakvo improviziranje je svojstveno trenerima koji nemaju hrabrosti i vizije. Ovaj segment pravi razliku između vrhunskog trenera i prosječnog. Njegovo forsiranje pojedinih fudbalera tražeći među njima svoje spasioce mu je okačilo ogroman kamen oko vrata. Konflikti sa Zukanovićem, nepozivanje Mahmutovića, Štilića i još nekih fudbalera se ne može nikako opisati nego kao bahato ponašanje osobe koja je Zmajeve odvela u Brazil.

Safet Sušić je sad već bivši. Šanse za odlazak na Evropsko prvenstvo su svedene na minimum, ali i dalje postoje. Sušićev nasljednik ima veliki teret da vrati pozitivnu klimu u reprezentaciju te da pokuša naći čarobni štapić pomoću kojeg bi nas odveo u Francusku.

Nada umire posljednja, samo se nadamo da naša već nije umrla.