Refik Šabanadžović: Fijakeri su vozili kroz grad nama u čast, a nakon utakmice velika tuga

Prošlo je 30 godina od najveće, ali i najtužnije utakmice u historiji Fudbalskog kluba Željezničar. Plavi su u okviru polufinala Kupa UEFA odmjerili snage s mađarskim Videotonom. 

Imala je ekipa iz Zvorničke 27 dva gola prednosti tri minute prije kraja, što ih je vodilo u finale ovog evrpskog takmičenja. Snove Plavim o duelu s Real Madridom srušio je Cuhai u 87. minuti susreta. Refik Šabanadžović jako dobro pamti susret odigran na Grbavici. 

"Prvo čega se sjetim su navijači i one atmosfere par dana pred samu utakmicu. Ako se dobro sjećam i fijakeri su s Ilidže išli kroz grad, pogotovo jer smo išli u Stojčevac u karantin. Meni je komplet familija došla iz Crne Gore, spremala se fešta, grad je trebao raditi čitavu noć, sve zbog nas. Kada primiš gol u zadnjim sekundama, to je veliki šok", kaže Šabanadžović za Radiosarajevo.ba i dodaje: 

Fićo Bahtić i Berjan su lupali glavom u vrata

"Bili smo puno kvalitetniji, bolji, pa čak i u Mađarskoj. Na terenu smo imali 2:0, stvarali šansu za šansom. Možda smo se i mi malo opustili, a to ne smiješ do zadnje sekunde. Naša generacija je imala veliku šansu s Realom, ali meni se čini da smo mogli igrati s bilo kim. Vjerujte mi to je bilo jedno teško veče. Ljudi su bili tužni, ja lično za sebe govorim, stiglo mi je 20-30 ljudi iz Crne Gore. To jutro smo se vratili u Crnu Goru, kao da više ne igram fudbal. Sjećam se Fiće Bahtića, Berjana, lupali su glavom u vrata. To je za nas bio veliki šok", kaže Šabanadžović. 

"Vjerujte mi da je fudbal izgubio što više nema tih tako da kažem "malih" ekipa. Napravili se tolika razlika između tih bogatih klubova. Mi smo bili osvježenje Kupa UEFA, poslije je došla Steaua u Ligi prvaka i Crvena zvezda. Mislim da je za sve prave ljubitelje fudbala to gubitak. Sve se svelo na velike klubove, koji diktiraju sve. Uglavnom preovladava novac", kaže Šabanadžović.