Razočarenje će trajati kratko i onda sve po starom, a o tome nećemo 'jer nam se ne sviđa'

Željo je ispao iz Evrope prije nego se i zaigrao. Plavi su eliminisani, manje loš protivnik ide dalje. Možda bi bilo grubo reći, a možda i ne bi - da se Željezničar obrukao. Igrali su protiv, oprostite na izrazu, nikakvog protivnika i uspjeli su ispasti. Novi evropski pokušaj završio je neslavno, protiv nerespektabilnog protivnika iz lige, za nepovjerovati, slabije od naše.

Ideja da se od najvećeg bosanskohercegovačkog fudbalskog kluba pravi nekakav eksperiment ili više njih, nije se pokazala dobrom. Svjesni da navijači vole vidjeti djecu odraslu na Grbavicu negdje u prvom timu, čelnici donedavno apsolutnog vladara domaćeg fudbala, podvalili su priču o nekakvom podmlađivanju tima, ljepšoj budućnosti, Želji koji prkosi stranim milionima.

Jeste to lijepo, zvuči prekrasno, ali ne ide. Probali su u prošloj sezoni, jedva izborili Evropu, ali vlastiti, dugogodišnji nerad morao se nekako i nečim pokriti. Admir Adžem bez licence, Almir Memić kao zvanično trener tima, Amar Osim na tribinama...

A kako ga drugačije nerad baciti u vodu: Recept je isproban, ''naše snage, naša djeca, dugoročno planiranje i sl.''. Željo se onako lijepo, evropski obrukao, u anale presvijetle historije ovog velikog kluba ostat će zapisana eliminacija od strašnog skopskog Metalurga golom na domaćem terenu u posljednjoj sekundi meča. 

I šta sad? Razočarenje će trajati dan-dva, a onda opet sve po starom. A to što Željo u narednoj sezoni s ovakvim sastavom vjerovatno ne može ni do Evrope, o tome nećemo 'jer nam se ne sviđa'.

Možda je vrijeme da se neke stvari vrate u normalu, možda je vakat da se oni koji kroje sudbinu onih kojima je Željo sve, pogledaju u oči, priznaju greške i zaboga počnu raditi posao. Možda je vrijeme i da se Amar Osim vrati na svoj posao dok stvari potpuno ne izmaknu kontroli.