Pročitajte pismo Novosađanina koji navija za Želju

O ljubavi prema fudbalskim klubovima kao nemjerljivoj kategoriji najbolje svjedoči primjer Novosađanina Zorana Galića koji strastveno i ''sto godina'' navija za sarajevski Željezničar. Galić se redakciji zvaničnog Željinog portala javio zanimljivim pismom koje vam prenosimo u cjelosti.

"Ja se zovem Zoran Galić. Rođen sam, živim i radim u Novom Sadu. Imam 46 godina, oženjen sam , imam dvoje dece. Za Želju navijam bar sto godina, ali zadnjih 40 se sećam. Ljubav prema Želji sam nasledio od oca, koji je bio vrlo vatren i zagrižen za plavi tim. Moram reći da mi je vrlo uspešno preneo svoju ljubav prema fudbalu i Želji pogotovo. Sve radio, televizijske prenose, utakmice u Novom Sadu, Beogradu smo zajedno proživeli uz radovanja, tugovanja… Titula prvaka, nesretno finale Kupa, druga liga, Videoton… Svih ovih godina, ljubav prema plavoj boji, ne da nije jenjavala, nego je, naprotiv, rasla. Nakon suludog rata, ponovo se obnavljaju stara prijateljstva sa ljudima iz Sarajeva. Ono što nam je i dan danas zajedničko i što nas spaja je Željo i muzika. Trudim se, koliko mi obaveze dopuštaju, da bar dva puta godišnje stignem da pogledam derbi, koji je, itekako, izgubio na kvalitetu, ali naravno ne i na važnosti i rivalitetu. To je ujedno i prilika da se vidim sa drugarima i da se lepo izdružimo. Tako je bilo i ove godine, na stoti derbi. Sve je zaista bilo izuzetno, samo je nedostajao jedan… bar jedan gol… I tako, čekajući sledeću utakmicu, sledeći derbi, sledeću duplu krunu… Ponosim se klubom za koji navijam, klubom duge tradicije koji je kroz istoriju postojanja pokazao da nikad ne pristaje na ucene, ultimatume, ne prihvata autoritete, klubom koji nikad nije pripadao nijednoj vlasti, veri, naciji, nijednom narodu… klubom koji se odlikuje velikom borbenošću, velikim srcem i iznad svega skromnošću. Pravi ''mali veliki'' klub. Moj Željo."