Nezaboravan dan u Riju: Kako su Argentinci i Bosanci zapalili Copacabanu i Maracanu (FOTO)

Prošla je tačno godina, ali Bosanac ili Hercegovac koji je na današnji dan 2014. bio u Rio de Janeiru sjećat će se do kraja života fenomenalne atmosfere na svjetski najpoznatijoj plaži Copacabani, ali i kultnom stadionu Maracana.

Fudbalska reprezentacija BiH prošle godine na današnji dan pred 70.000 gledalaca na Maracani odigrala je svoju prvu utakmicu na svjetskim prvenstvima, tako da je 15. juna 2014. i pored poraza od velesile Argentine (1:2) upisan zlatnim slovima u historiju bh. sporta. Gol Vedada Ibiševića pamtite će generacije, ali samo 2.500 bh. državljana imalo je privilegiju biti tog dana u Riju i svjedočiti historiji. Među sretnicima u srcu Brazila bio je i izvještač Anadolu Agency (AA), te s još 11 kolega iz BiH, imao priliku zabilježiti sve što se dešavalo na ulicama prekrasnog karnevalskog grada, kojeg „krase“ i opasne, zloglasne favele, brojne kulturne znamenitosti, temperamentni ljudi...

Tog jutra u Riju buđenje i nije bilo toliko prijatno. Navijači Argentine od ranih jutarnjih sati bacali su petarde koje su odjekivale poput topova. Potom ni vožnja u taksiju od hotel u blizini stadiona Maracana do Copacane nije bila ugodna. Gužva u saobraćaju, nervoza. Vozač taksija kroz otvoren prozor nerijetko se propinjao do pasa kako bi se verbalno obračunavao sa svakim ko bi se ubacio u našu traku, uzeo mu prednost u saobraćaju.

Bilo je gusto u nekoliko navrata. No, do tuče srećom nije došlo. I odjednom smo stali. Dalje se jednostavno nije moglo u košnici automobila.

Strašna buka, navijanje čulo se iza ugla... Taksista se ostao svađati sa sudionicima u saobraćaju, a kolega iz BiH i ja platili smo mu i nastavili pješice. Iza ugla ukazao se raj!

Fenomenalno šetalište uz plažu Copacabanu preplavilo je oko 50.000 navijača Argentine, koji su napravili nevjerovatan štimung u kafićima, na samoj plaži, pa i ogrnuti zastavama svoje zemlje kupajući se u Atlantskom okeanu. Sve je vrvilo od Argentinaca. Ime Lionela Messija klicali su na svakom koraku. On je za njih istinski fudbalski svetac, u to se tada svako definitivno mogao uvjeriti. A, onda? Onako stihijski iz jednog od kafića na Copacabani začulo se „volim te Bosno, volim te Bosno“...

Navijači BiH u daleko manjem broju grupisali su se kako bi se zagrijali za utakmicu. U Brazil su stigli iz svih dijelova zemlje, ali i iseljeništva od SAD-a do evropskih država. Iako daleko malobrojni imali su podršku, od lokalnog stanovništva, Brazilaca kojima su Argentinci najveći rivali u svim životnim sferama, a u Latinskoj Americi fudbal je jedna od najvažnijih. Dakle, navijači BiH nisu bili sami. Osim Brazilaca pridružile su im se i komšije. A, „ko će kome, ako neće svoj svome“, kaže stara narodna poslovica sa ovdašnjih prostora koja se potvrdila ispravnom i u 12.000 kilometara od Sarajeva i Zagreba udaljenom Rio de Janeiru. U dresovima s „kockicama“ s navijačima BiH u kafićima su bili Hrvati i zajednički su klicali u čast BiH. Bilo je to istinsko „Bratstvo i jedinstvo na Copacabani“, kako je i glasio naslov reportaže novinara Anadolu Agency uoči utakmice s pamćenje, teksta kojeg su prenijeli brojni bh. i mediji iz regije Zapadnog Balkana.

Kako se bližio početak meča i atmosfera na Copacani bila je sve uzavrelija, ali zanimljivo sve je proteklo bez i najmanjeg incidenta. Plesala se i samba na bosanskohercegovački način, uz pjesme Bijelog dugmeta, Merlina, Halida Bešlića...

Nakon višesatnog derneka na Copacabani, rijeke navijača krenule su ka Maracani, mnogi će reći najboljem i najpoznatijem fudbalskom stadionu planeta. I zaista stadion je toliko akustičan da kada je oko 50.000 Argentinaca počelo pjevati ledila se krv u žilama. Uzvratilo im je oko 2.500 navijača BiH, nekoliko stotina hrvatskih, i 17.000 Brazilaca „Ole, ole, ole Bosnia, Bosnia“...

S prvim sudijskim zviždukom sve je postala historija bh. fudbala. Nekada nećemo bitisati na ovom svijetu, ali nove generacije, onih koji će se tek roditi u Bosni i Hercegovini spominjat će imena Vedada Ibiševića, Edina Džeke, Miralema Pjanića, Asmira Begovića, Zvjezdana Misimovića, Emira Spahića i drugih reprezentativaca BiH... koji su na Maracani izašli na medgan Messiju i društvu.

Spominjat će i tadašnjeg selektora Safeta Sušića i njegove saradnike Borčeta Sredojevića, Elvira Baljića, Tomislava Piplicu, čelnika Saveza Elvedina Begića, Ivana Beusa, Darka Ljubojevića.

Život je nerijetko okrutan, ali u mnogim situacijama i predivan. Jedan od predivnih trenutaka bio je u Riju, u Brazilu, 15. juna 2014. godine.