Muamer Svraka: Kratak put od zvijezde reprezentacije do Željine klupe

Putevi profesionalnih fudbalera često su čudni i nepredvidivi. Neizvjesnost koja ih prati sastavni je dio njihovog posla, svako jutro može donijeti nešto novo - novi klub, novu zemlju i novi početak.

Ponekad se zbog pogrešnih odluka potencijalno iznimno uspješne karijere jednostavno ugase i prije onog pravog početka. Ponekad su krive i povrede, ponekad su i sukobi s trenerima razlog pada forme, ispadanja iz tima...

Muamer Svraka prije nepunih godinu dana bio je standardni reprezentativac, najskuplji eksponat u transfer izlogu Fudbalskog kluba Željezničar, uzdanica tima koji u domaćem fudbalu nije imao konkurenciju. Danas je povratnik u fudbalsku anonimnost, rezervista u prosječnoj premijerligaškoj ekipi, igrač koji se ne razlikuje mnogo od desetina i stotina premijerligaških fudbalera.

Piše: Emir Aletić, Radiosarajevo.ba

Povratkom Amara Osima na klupu sarajevskih Plavih krenuo je veliki uspon Muamera Svrake koji se ekspresno profilisao u ponajboljeg igrača višestrukog bh. prvaka, čovjeka koji je golovima i sjajnim potezima rješavao najteže utakmice, fudbalera kadrog pokrenuti ekipu kada nikome ne ide.

Radio je Svraka kao sat, kako je to Osim često govorio, velika je prednost u ekipi imati igrača koji će uvijek odigrati dobro, konstantno i kvalitetno. Falio ga je šef, a veznjak mu je vraćao na najbolji način.

Premda igrač veznog reda, pogađao je iz vikenda u vikend, a sve se glasnije govorilo o interesu brojnih klubova, posebno onih istočnoevropskih.

Postavio je Željo i cijenu za svoj najdragocjeniji proizvod, pet utakmica u reprezentaciji uz fenomenalan učinak od dva postignuta gola, dodatno mu je podigao cijenu. Svraka je trebao postati najskuplji igrač u historiji kluba s Grbavice. Imao je apsolutno sve argumente za upis u plavu historiju - bio je član jedne od najboljih reprezentacija u Evropi i svijetu, loših utakmica gotovo da nije ni bilo. Bio je kapiten...

A onda je došao posljednji prelazni rok. Vrijeme za odlazak definitivno je stiglo, klubovi i menadžeri bili su česti gosti na Grbavici, pregovaralo se, tražilo rješenje, ali Svraka je ipak ostao. 

Ostao i potpuno se izgubio. Bježanje od lopte, minute u drugom dijelu drugog poluvremena, skrivanje iz protivničkih igrača, loše igre i očita indolentost - i u napadu, i u odbrani. 

Izgubio se Svraka, a bez njega u pravom izdanju, Željo nije daleko od premijerligaškog prosjeka. 

Hoće li se ikada vratiti, hoće li zaigrati na tragu onih sjajnih partija koje su ga dovele do reprezentativnog dresa ili će, pak, čekati da ga neko kupi - pokazaće vrijeme koje ne radi za njega, ali ni za njegov tim.