/Sport /Nogomet

Here we go | Ko je Fabrizio Romano? Kako je menadžerski igrač medijima postao važniji i od igrača?

0
H. LJ.
Here we go | Ko je Fabrizio Romano? Kako je menadžerski igrač medijima postao važniji i od igrača?
Foto: X / Fabrizio Romano

Fabrizio Romano je napravio nešto što je prije petnaestak godina bilo teško zamisliti: jedan novinar postao je toliko važan za transferno tržište da njegovo "Here we go" za milione navijača vrijedi gotovo kao službena potvrda kluba.

To je najveći uspjeh Romanove karijere, ali možda i njen najveći problem.

Jer kada novinar postane važniji od institucija o kojima izvještava, više nije dovoljno pitati samo koliko je puta bio u pravu. Treba pitati kako dolazi do informacija, ko mu ih daje i kakav interes ta osoba ima da informacija bude objavljena baš tada.

Incident u BiH: Zatekao bivšu suprugu sa drugim muškarcem, pa ga čakijom ranio u grudni koš

Incident u BiH: Zatekao bivšu suprugu sa drugim muškarcem, pa ga čakijom ranio u grudni koš

Romano je reputaciju izgradio ozbiljnim novinarskim radom. U velikom istraživačkom tekstu Columbia Journalism Reviewa opisano je kako je godinama gradio mrežu agenata, sportskih direktora i ljudi iz klubova. Njegova prednost nije samo brzina, nego pristup ljudima koji znaju šta se događa iza zatvorenih vrata.

Ali upravo je tu i problem transfernog novinarstva.

Romano podsjetio na dirljivo pismo Yana Diomandea preminuloj sestri: "Uspjeli smo, Roxane"

Romano podsjetio na dirljivo pismo Yana Diomandea preminuloj sestri: "Uspjeli smo, Roxane"

Agent želi bolji ugovor. Klub želi višu cijenu. Igrač želi transfer. Drugi klub želi izvršiti pritisak na konkurenta. Svi oni mogu imati razlog da određenu informaciju plasiraju u javnost.

Novinar zato ne mora biti samo neko ko zna informaciju. Mora znati i zašto mu je informacija data.

Od novinara do medijske institucije

Romano je u međuvremenu postao nešto mnogo veće od klasičnog novinara.

Njegov način rada savršeno odgovara društvenim mrežama: transfer više nije jedna vijest, nego beskonačna serija malih događaja. Klub je zainteresovan. Poslao je ponudu. Igrač je dao zeleno svjetlo. Pregovori napreduju. Postoji dogovor. Postoji „total agreement“. Igrač putuje na ljekarski. Dokumenti su potpisani.

Gavin Cooney iz The42 taj fenomen naziva „micro-developmentom“. Romano je, prema njegovoj analizi, od transfera napravio priču koja se može razvlačiti danima, pri čemu jedna informacija može biti predstavljena kroz nekoliko različitih objava.

To je savršen model za društvene mreže. Publika dobija osjećaj da se nešto događa svakog sata.

Ali posljedica je da Romano ponekad više nije samo onaj koji izvještava o transferu. Njegova objava postaje dio samog transfera.

Najbolji primjer za to dolazi iz Danske.

Tipsbladet je 2024. objavio tekst u kojem je otvoreno upozorio čitaoce da budu oprezni s Romanovim informacijama. Povod je bila priča o Roonyju Bardghjiju, tadašnjem talentu FC Kopenhagena.

Romano je objavio da Bardghji ne igra zato što ne želi produžiti ugovor. FCK je informaciju odbacio. Sportski direktor kluba Peter Christiansen javno je doveo u pitanje Romanov način rada, pitajući odakle mu takva informacija i ukazujući na njegov ogromni poslovni i medijski doseg.

To je važan trenutak. Klub nije samo rekao da je vijest netačna. Klub je morao reagovati na novinara čija je objava već postala priča.

Još kontroverznija bila je druga epizoda. Tipsbladet je objavio dokumentaciju prema kojoj su FCK i norveška Valerenga dobili ponude povezane s kompanijom Memmo, koja je nudila Romanovo učešće u promociji transfera uz plaćanje. FCK je potvrdio da je dobio takvu ponudu i da ju je odbio. Valerenga je također potvrdila kontakt.

To je otvorilo vrlo ozbiljno pitanje: može li neko istovremeno biti novinar, globalni influencer i komercijalni kanal za promociju klubova?

Ali ovdje treba biti pošten. To nije dokaz da Romano prodaje svoje novinarske informacije. Dansko Vijeće za štampu (Pressenævn) je kasnije kritikovalo Tipsbladet zbog načina na koji je dio priče objavljen. Zato je korektno govoriti o dokazanoj ponudi za plaćenu promociju, a ne o dokazanoj prodaji novinarskih vijesti.

Ipak, sama činjenica da je klub dobio takvu ponudu dovoljno je zanimljiva da pokrene raspravu o granici između novinarstva i influenserskog biznisa.

Plettenberg protiv Romana

Ako je danski slučaj pokazao kako klub može odbaciti Romanovu informaciju, sukob s novinarom Sky Sportsa Florianom Plettenbergom pokazao je nešto drugo: kako izgleda kada se sami transferni insajderi počnu javno boriti za pravo da budu najpouzdaniji izvor.

Povod je bio Yan Diomande i njegov transfer iz RB Leipziga u Real Madrid. Romano je tvrdio da je posao ozbiljno napredovao. Plettenberg je upozoravao da nema konačnog dogovora i pitao kako se može govoriti o završenom poslu kada još nije dogovorena ni konačna cijena.

Uslijedio je javni obračun. Romano je optužio Plettenberga za ranije netačne informacije, Plettenberg je odgovorio da je Romano „prešao granicu“, a rasprava je otišla čak i do njihovih privatnih poruka.

FourFourTwo je ovaj sukob opisao kao obračun dvojice najpoznatijih transfernih insajdera. Na kraju je Diomande zaista završio u Real Madridu. Ali to nije riješilo osnovno pitanje. Kada novinar ima pravo reći "Here we go"? Jer transfer može biti 99 posto dogovoren, a posljednji jedan posto može ga potpuno srušiti.

Kada "Here we go" ipak pogriješi

Najpoznatiji primjer je Marc Guehi i njegov propali transfer iz Crystal Palacea u Liverpool.

Romano je objavio "Here we go", a Guehi je čak prošao ljekarski pregled. Liverpool je predao dokumentaciju, ali je posao u završnici propao jer Crystal Palace nije odobrio transfer nakon što nije uspio pronaći zamjenu. To nije dokaz da je Romano lagao. Pregovori su očigledno bili veoma daleko odmakli. Ali upravo taj slučaj pokazuje granicu njegovog brenda.

"Here we go" zvuči kao konačna potvrda. U stvarnosti, čak i nakon te objave još uvijek može postojati prostor za dramatičan preokret.

Romano je kroz karijeru imao i druge slučajeve u kojima su klubovi demantovali njegove informacije, a neki njegovi izvještaji su se pokazali preranim ili netačnim. To, samo po sebi, nije neobično za transfernog novinara.

Neobično je koliko njegove greške mogu brzo postati globalna činjenica. Romano više nije samo novinar. On je dio transfernog sistema. To je možda najvažniji zaključak.

Romano je toliko uspješan upravo zato što je razumio novu ekonomiju pažnje. Klubovi imaju službene stranice. Agenti imaju svoje kanale. Igrači imaju milione pratitelja.

Ali Romano ima nešto što svi oni žele: globalnu publiku koja mu vjeruje.

Zbog toga se informacije o transferima sve češće prvo pojavljuju kod insajdera, a tek onda u službenom saopćenju kluba.

To je obrnuto od klasičnog novinarstva.

I zato je pitanje danas manje "Da li je Romano pouzdan?" i mnogo više: ko koristi koga?

Da li Romano koristi svoje izvore da bi prvi objavio ono što zna? Naravno.

Ali koriste li agenti i klubovi Romana da bi poslali poruku igraču, konkurentu ili javnosti? I sami izvori iz svijeta transfera s kojima je razgovarao CJR priznaju da se mediji mogu koristiti upravo na taj način.

Romano je tu igru jednostavno doveo do savršenstva.

Zato njegov najveći problem možda nisu promašeni transferi.

Njegov najveći problem je što je postao toliko utjecajan da više nije moguće potpuno ga odvojiti od događaja o kojem izvještava.

"Here we go" zato više ne treba tretirati kao pečat istine.

Treba ga tretirati kao ono što jeste: procjenu jednog izuzetno dobro umreženog novinara da je posao praktično završen.

A u transferima, kao i u novinarstvu, između "praktično završenog" i „završenog“ ponekad postoji cijela priča.

Dodajte Radiosarajevo.ba u omiljene Google izvore

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

#Fabrizio Romano #novinarstvo #fake news

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Povezano

/ Najnovije