Klokan fašista: Kako je Josip Šimunić dvije decenija rada zbog gluposti bacio u zaborav

Sve ono dobro što je tokom solidne fudbalske karijere napravio (bivši) hrvatski fudbalski reprezentativac Josip Joe Šimunić nestalo je za nepunu minutu. Dobro je uradio oficijelni spiker nakon revanš utakmice baraža za Svjetsko prvenstvo između Hrvatske i Islanda gurnuvši nesretnom fudbaleru mikrofon u ruke. Dobro jer da nije, jedan blijedi primjerak one krajnje ljudske gluposti zauvijek bi ostao nepoznat. Prihvatio se Joe posla, prepustio se svečanoj atmosferi na tribinama Maksimira, ponijelo ga je i odnijelo na dnevni red FIFA-ine disciplinske komisije.

Deset utakmice kazne u dresu reprezentacije iznenadilo je samo one koji dijele mišljenje Heroja. Svi mi ostali očekivali smo da će ga stići zabrana nastupa makar zauvijek jer ono što je uradio te kobne noći na zagrebačkom stadionu, zauvijek će najcrnijim slovima ostati zapisano na koricama knjiga o Hrvatskoj, svjetskim prvenstvima, FIFA-i, historiji i fašizmu u sred dvadesetiprvog stoljeća.

Kolektivno ludilo

I nije samo Šimunić kriv. Da je ikako mogla, Svjetska fudbalska federacija trebala je kaziniti svih onih dvadeset hiljada duša koji su onako zdušno i vatreno ponavljali svoj dio znamenitog pokliča. Joe je vikao ''Za dom'', a hiljade ga pratile sa ''Spremni''. Njih niko neće kazniti, oni su kaznili sami sebe, zapravo nesvjesni štete koju su budalaštinom načinili imidžu svoje Hrvatske, odnedavno punopravne članice Ujedinjene Evrope.

Obrukao je Šime cijelu naciju, a još su je više obrukali oni koji su i nakon čitanja historijskih listova koje njihov Junak nije pročitao, nastavili prosipati nekakvu svoju pamet bezglavo tražeći pravdu.

Deset je utakmica po nosu dobio Joe, a vlastita će ga glupost ili neupućenost kako pojedini u zadnje vrijeme budalaštini tepaju u susjednoj zemlji, koštati nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. A upravo je Mundijal trebao poslužiti kao knjiga sa posljednjim autogramom igrača koji je po mnogo čemu dobrom obilježio jednu dekadu u hrvatskom fudbalu. Plan je bio – odraditi ugovor s Dinamom do kraja (naredno ljeto), ukrcati se na let za Južnu Ameriku i nastupima u najdražem dresu okončati lijepu fudbalsku priču.

Tako, ipak, neće biti. FIFA je njegov nastup i pristup Mundijalu zabranila, a ozbiljne igračke godine koje nisu na njegovoj strani, spriječit će ga da valjda ikada više odjene majicu u bojama države kojoj je iz ljubavi nanio nemjerljivu štetu.

''Ali, nama je cilj poništiti kaznu''

I dok se sav normalan svijet i dalje zgražava onoga što je napravio, sam igrač ne odustuje. Tvrdi da odustati neće, da kazna neće biti smanjena već poništena u potpunosti.

''Nama je cilj poništiti kaznu! Posve je ukinuti. Očigledno u HNS-u ne vjeruju da je to moguće, ali Šimunić i mi vjerujemo'', prenesoše sinoć hrvatski portali riječi advokata Davora Prtenjača.

''Josip nije zaslužio takvu kaznu'', dodaše njegovi saigrači iz nacionalnog tima, a nisu bili jedini. Čak ga je i dio javnosti, ne samo u Hrvatskoj već i u našoj zemlji, baš kao i onih dvadeset hiljada glasova one nesretne noći, naglas podržao.

Otići će Kockasti na najljepše plaže svijeta, igrati tamo gdje im je po svemu i mjesto, ali kakogod nastup na turniru završi, Njemu će biti najteže. Jer mogao je biti dio tima koji ima realne šanse za uspjeh, mogao je na način najdraži svakom fudbaleru okončati profesionalni put i jednu lijepu životnu dionicu. Mogao je još štošta, ali nije i neće. I nek' neće jer svaka mu je kazna preblaga.

Pratite sportsku rubriku portala Radiosarajevo.ba na Facebooku