Ibrahimovićev intervju na našem jeziku: "U mojoj glavi je bilo drugačije - to je Jugoslavija"

Zlatan Ibrahimović dao je svoj prvi veliki intervju na bosanskom jeziku, gostujući u emisiji (Ne)uspjeh prvaka, gdje je u razgovoru sa Slavenom Bilićem govorio o djetinjstvu u Švedskoj i odnosu prema agresiji u Bosni i Hercegovini, odakle potiče njegov otac i veći dio porodice.

Ibrahimović je odrastao u naselju Rosengård u Švedskoj, daleko od ratnih dešavanja na Balkanu, te ističe da agresija nije imala presudan utjecaj na njegovo odrastanje.

"Rođen sam u Malmeu, u dijelu Rosengård. Kažu geto, ali to za mene nije bio geto… Bilo je multikulturalno… svi smo bili tu i bili smo zajedno. Otac mi je musliman iz Bosne, iz Bijeljine, mama katolkinja iz Zadra, a ja sam se rodio u Švedskoj. Do svoje 16., 17. godine života nikada nisam bio u centru Malmea.

Trending

Napeto na Atlantiku: Amerikanci se upravo pokušavaju ukrcati na tanker koji prati ruska podmornica

Fudbal, škola i stan su bili u Rosengårdz. Tu smo bili svi. Nisam imao potrebu da idem u grad. Niti smo sa školom išli na izlete u grad. Sada više nije tajna da sam ukrao puno bicikala da idem na treninge. Nisam išao autobusom jer nisam imao novca. Ili sam hodao, ili sam trčao, ili sam ukrao bicikl da bih došao na trening ili u školu", otkrio je Ibrahimović.

Ipak, naveo je dvije situacije koje su mu ostale u sjećanju i kroz koje je osjetio da se na prostorima bivše Jugoslavije dešava nešto ozbiljno.

"U tom Rosengårdu bili smo svi zajedno, za nas smo svi bili isti, Bosanci, Hrvati, Srbi, Albanci... Nije bilo bitno odakle si, imali smo respekt između sebe. Onda je počeo rat. Nismo mi u tim godinama čitali novine, nisam ni imao telefon. Televizor sam imao, ali nisam gledao vijesti", dodao je.

Kako je objasnio, u Rosengårdu su djeca različitih nacionalnosti živjela zajedno bez podjela, a porijeklo nije igralo nikakvu ulogu. Kao dijete nije pratio vijesti niti razumio politička zbivanja, ali je primijetio da mu je otac tokom rata često bio na telefonu, pokušavajući pomoći porodici u Bosni i Hercegovini. Posebno emotivan trenutak za njega bio je dan kada je došao kod majke i zatekao porodicu u crnini, a tek kasnije je saznao da mu je baka stradala tokom rata. Roditelji su, kako kaže, željeli da ga zaštite i da nastavi živjeti bez tereta teških informacija, fokusiran na igru i nogomet.

Drugi trenutak u kojem je osjetio posljedice rata bio je dolazak izbjeglica iz bivše Jugoslavije u Švedsku. Ibrahimović je istakao da su oni sa sobom donijeli drugačiji način razmišljanja i podjele po nacionalnoj osnovi, što mu je bilo strano jer je on odrastao u okruženju gdje su svi bili jednaki. Naveo je da su se zbog tih razlika često sukobljavali, jer nije prihvatao podjele koje su drugi forsirali.

"Otac me je tjerao da igram nogomet. Ostavili su me napolju da ne osjetim to što se dešava. Druga stvar, došle su izbjeglice u Švedsku, ali oni su drugačijeg mentaliteta. Ja sam Bosanac, ti si Srbin, tako su razmišljali. Kada su došli oni u taj geto u Rosengårdu, bio je to drugi mentalitet. U mojoj glavi je bilo drugačije - to je Jugoslavija. Ja sam imao sve prijatelje i nismo gledali ko je ko, ali oni su bili puno drugačiji. Mi smo se tukli s njima. Oni nisu prihvatali da to bude tako izmiješano. Za mene je bilo drugačije", otkrio je Ibrahimović.