Hoćemo li i dalje šutjeti na Papetove grijehe? Hoćemo!

Teške optužbe koje je Ervin Zukanović sinoć na račun Safeta Sušića iznio putem zvanične Facebook stranice, samo su ludog mogle ostaviti ravnodušnim. Ono što je igrač veronskog Chieva kazao u tih nekoliko krajnje neugodnih rečenica, prava je slika odnosa u plavo-žutoj svlačionici fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci. O lošem u nacionalnom timu, portal Radiosarajevo.ba pisao je bezbroj puta, uglavnom uz teške osude dobrog dijela kolega, javnosti i čitateljskog auditorija. 

Sada je valjda svima sve jasno. Odnosi u reprezentaciji ne vrijede ni pet para, selektor u svojim rukama ne drži konce od dana kada je kadar ''pojačao'' bratovim sinom i štićenikom agencije u kojoj je Sead Sušić zaposlen. 

I upravo su bratove greške i njegovi visoki apetiti Papeta koštali i ono malo selektorskog ugleda u kojem je donedavno, do nesretnog spiska za Brazil - uživao. Zukanović je, podsjećamo, kazao da je odbijenica menadžerskoj agenciji Seada Sušića bila Papetu znak da ga više ne zove među najbolje jer on to, odjednom, nije.

Trpio je vrijedni mladić mjesecima napade sa svih strana, ispao je loš, najgori. Jer, kako pričati protiv Papeta? On nas je, zaboga, odveo na prvenstvo! Ko se usuđuje riječ kritike prebaciti na selektorov račun? Ko? Novinari? Ah ti novinari, đubrad, uvijek postavljaju neugodna pitanja, kako se usuđuju...

Došli smo do kraja, do provalije, do granice i povratka nema. Ono što je Zukanović rekao jučer, te teške optužbe koje je napisao, trebale bi proizvesti, ako ništa, barem neku vrstu ''moralnih sankcija''. Ali, ničega neće biti, bezobrazluk ćemo ponovo zaboraviti, tako uvijek radimo. Niko tako brzo ne zaboravlja, tu smo šampioni svijeta.