Hoće li se princip isplatiti Želji?

Sarajevski Željezničar ove je godine u evropskim fudbalskim takmičenjima po mnogo čemu poseban tim. Plavi, naime, imaju jedan iznimno mlad i potentan kadar, prepun igrača poniklih i fudbalski odgojenih na Grbavici. Nema mnogo timova koji se mogu pohvaliti takvim rosterom, skoro isključivo sastavljenim od vlastitih snaga.

Snaga je to Željina, koliko će u Evropi moći teško je pretpostaviti, ali će u domaćem prvenstvu biti konkurentni, izvjesno je to, čak i ako ne dovedu pojačanja.

U plavoj ekipi koja je večeras nadigrala Lovćen i prošla dalje, igralo je čak šest igrača odraslih na Grbavici: Benjamin Čolić, Eldar Hasanović, Nedo Turković, Srđan Stanić i Damir Sadiković. Šansu su u nastavku dobili Riad Bajić, Kerim Memija i Nermin Jamak. Svi su oni, još kao omladinci, nosili plavi dres, neki su se nakon lutanja po bijelom svijetu vratili doma i ponovo nose majice nadraže boje dok se oni drugi tek trebaju izboriti za unosne inostrane angažmane.

U vrijeme katastrofalnog stanja domaćeg sporta teško je pronaći pozitivne, svijetle primjere. Fudbalski klub Sarajevo napravio je sjajnu stvar jer nije lako strane milione donijeti u ovu zemlju. Željo to nije uradio, odlučili su se za neki drugi sistem i dobro to izgleda premda su još uvijek na početku.

Razvijanja umijeća zadržavanja igrača nakon što odigra dobru sezonu u domaćem prvenstvu za Plave bi moglo biti ključ uspjeha. Na Grbavici su se uvijek rađali asovi, i sada ih u Želji ima. Ideja je da se dugoročnim ugovorima vežu pa poslije prodaju za konkretan novac.

Ko zna, možda na tragu ovosezonskog evropskog uspjeha stignu novci kojima bi se ispravile brojne greške u koracima napravljene tokom proteklih godina. Ako je ovo sistem i ako je ovo odluka, onda je treba izvesti do kraja.