Hladna filozofija na fudbal: Igra to može podnijeti!

Uvođenje računarskih sistema koji će fudbalskim sudijama olakšati donošenje odluka izazvalo je oprečne reakcije u sportskom svijetu. Nisu rijetki oni koji će reći da će ''oko sokolovo'' u potpunosti uništiti draž koju je moderni fudbal sačuvao, dok će drugi, pak, podržati ideju braneći je i opravdavajući (uspješnim) eksperimentima provedenim u drugim sportovima.

Da li je uvođenje naučno – tehničkih dostignuća u ovu čarobnu igru može suštinski promijeniti bilo šta, pokazaće vrijeme i prvo veliko takmičenje na kojem će novi sistemi biti predstavljeni.

''Fudbal je umjetnost, a naučno ispitivanje umanjuje njegov dojam kao pravog spektakla. Pjesnik John Keats izrazio je svoje razočarenje Newtonovim objašnjenjem kako duga nije ništa drugo nego tek puki spektar boja, pa se u svojoj pjesmi Lamia zapitao: ''Ne bježi li svaka ljupkost od dodira hladne filozofije?''. Filozofija je u Keatsovo doba predstavljala nauku, možda ne baš laboratorijsku nauku i kompjutersku analizu koje imamo danas, ali njegova kritika danas odjekuje kriz riječi modernih protivnika prisustva nauke. Naučni pogled ne oduzima ništa od ljepote same igre i njene svrhe. Čak naprotiv, kako otkrivamo skrivena pravila fudbala, naše uživanje u igri može se samo povećati. Primijenimo malo hladne filozofije na fudbal, igra će to moći podnijeti.'' (Brey, Ken: Kako dati gol, nauka i lijepa igra).

Kakvo god mišljenje o kompjuterima u službi fudbalskih sudija imali, teško se oteti utisku da bi preveliki broj naglih promjena u ovakvim okolnostima jedne nevjerovatne popularnosti ove igre, možda ipak mogle imati kontraefekat. Ali opet, iz perspektive onih koje je upravo sudijska nepravda odvojila od uspjeha, možda se čini da je tehnologija na terenu odnosno gol liniji dobro rješenje.