Gracić će spasiti Slobodu i tuzlanski fudbal?

Premda se u prvi mah činilo neralnim, nemogućim i neizvodivim, vijest o eventualnoj fuziji sarajevskog Olimpica i tuzlanske Slobode, čini se, ipak ima čvrste temelje. Potvrdili su to jučer iz oba kluba, pa je saradnja i zajednička budućnost ovih klubova sasvim moguća varijanta.

Sloboda ima ime i tradiciju, ima veliki potencijal da u ekspresnom roku zauzme mjesto u samom vrhu domaćeg fudbala gdje joj je objektivno i mjesto. Tuzlaci grcaju u finansijskim dugovima, svaki dan donosi im obilje neizvjesnosti, a klub po tankoj žici korača već godinama. Samo je pitanje vremena kada će i ono malo preostalih entuzijasta ''dići ruke'' i napustiti klub koji je prije samo nekoliko godina igrao finale Kupa i bio na korak od plasmana u Evropu. Finansijska stabilnost i zdrav kapital preuvjet su za uspjeh bilo koje vrste, ne treba biti posebno pronicljiv da bi pozitivna priča koju su inicirali čelni ljudi Olimpica bila svima jasna. Tuzlaci imaju nešto što Olimpic nikada neće imati, a sarajevski klub funkcioniše na ''zdravim nogama'', i posjeduje upravo ono što treba  svakom klubu, a posebno Slobodi.

Navijački potencijal, infrastruktura i svijetla tradicija uz evropsku organizaciju, kvalitet ekipe i finansijsku moć mogli bi biti uvod jedne lijepe sportske priče. Tuzlanski sport zaslužuje mnogo, mnogo više od ovoga šta sada nudi. Možda je upravo inicijativa Olimpica i najavljeno pismo namjere tuzlanskim vlastima, trenutak istine sporta u ovom dijelu naše zemlje koji bi se tako, potpuno neočekivano, vratio na mjesto u vrhu koje mi po svemu pripada...