Fudbal po volji okrutnih diktatora

U subotu je počelo 28. afričko prvenstvo u fudbalu. U iduće tri sedmice 16 ekipa se bori za titulu prvaka na Africa Cupu, i to u zemljama domaćinima u kojima se ljudska prava ne poštuje, piše Deutsche Welle.

Olimpijske igre u Hitlerovoj Njemačkoj 1936, Svjetsko prvenstvo u fudbalu 1978. u argentinskoj vojnoj diktaturi, Olimpijske igre 2008. u komunističkoj Kini… Lista zemalja u kojima su se održali veliki sportski događaji, a u kojima se nogama gaze ljudska prava, duga je. U Argentini se npr. 1978, samo nekoliko kilometara od stadiona na kojem se igrala finalna utakmica, nalazilo jedno od najbrutalnijih mučilišta u Latinskoj Americi. U Kini se 2008. tijekom Olimpijade sistemski (i brutalno) "gasio" svaki pokušaj održavanja demonstracija.

Lista je sad bogatija za dvije zemlje: Gabon i Ekvatorijalnu Gvineju. Dvije zemlje u srcu Afrike domaćini su afričkog Kupa, kontinentalnog prvenstva u fudbalu. Isto su tako i dvije zemlje na lošem glasu zbog autokratskih režima i nepoštivanja ljudskih prava.

Tata Bongo

U Ekvatorijalnoj Gvineji, u kojoj živi oko 700.000 ljudi, šef države Teodoro Obiang Nguema vlada od davne 1979. Nakon sumnjive izborne pobjede 2009. on je ponovno izabran za predsjednika, navodno je tada osvojio 95 posto glasova.

Marise Castro je povjerenica za Ekvatorijalnu Gvineju pri Amnesty Internationalu u Londonu, a slika kojom ona opisuje stanje u zemlji u kojoj vlada brutalni Obiang Nguema je mračna:

"Kad se radi o ljudskim pravima, stanje je teško. Oduvijek ima mučenja, uhićenja opozicionista, mučenja, zatvaranja bez sudskih procesa, i to ne samo opozicionista već i članova njihovih obitelji, nepoštenih procesa, smrtnih kazni, ugnjetavanja slobode mišljenja, okupljanja i naravno medija".

Ekvatorijalna Gvineja je treći po veličini proizvođač nafte južnije od Sahare. I svejedno velika većina građana živi loše. Predsjednik i njegova "ekipa" profit od prodaje nafte troše za kupovinu luksuznih stanova ili automobila, a ne za financiranje obrazovnog ili zdravstvenog sistema, tvrdi Florent Geel, direktor za Afriku pri organizaciji za ljudska prava FIDH u Parizu.

Situaciju u susjednom Gabonu Geel. ocjenjuje nešto pozitivnije. I Gabon je mala zemlja, s oko milion i po stanovnika, tamo od 2009. vlada Ali Bongo, sin i "prijestolonasljednik" preminulog Omara Bongoa. Tata Bongo je pune 42 godine autoritarno vladao Gabonom, sve one koji nisu dijelili njegovo mišljenje Bongo je ili "podmazivao" ili trpao u zatvor. Zato, smatra Geel, civilno društvo ima tako malen uticaj.

Jedan od boraca za civilno društvo u Gabonu je Marc Ona. Već godinama se ovaj aktivist angažira za više transparentnosti kod raspodjele prihoda od prodaje sirovina. Razočaran je milionskim izdacima za izgradnju stadiona na kojima se igraju utakmice Africa Cupa. To je novac kojim bi se puno bolje moglo pomoći stanovništvu, a zbog kršenja ljudskih prava Afričko prvenstvo u fudbalu nije se smjelo održati u Gabonu, zaključuje Ona.

Pismo bez odgovora

Koliko je Gabon nedemokratska zemlja, pokazala je i sedmica na izmaku. Dok se približavao dan otvaranja kontinentalnog turnira, u Gabonu su protestovali studenti koji su zahtijevali bolje uslove nastave i isplatu državnih stipendija, koja se ne isplaćuje već šest mjeseci.

Već su u maju 2011. Ona i drugi aktivisti iz Gabona organizatorima Africa Cupa, Svjetskoj nogometnoj federaciji (FIFA) i Afričkom nogometnom savezu (CAF) poslali pismo kojim su željeli upozoriti na sve te nelogičnosti i propuste u zemlji koja je udomaćila prvenstvo. Pošiljatelji pisma su zahtijevali da se "još jednom promisli" o odluci da se domaćinstvo dodijeli Ekvatorijalnoj Gvineji i Gabonu.

U subotu su odigrane prve utakmice na Kupu. Ona i njegovi istomišljenici još uvijek nisu dobili odgovor na pismo. Ni od FIFA-e a ni od CAF-a.