FOTO: Priča o rođenju fudbala u Sarajevu

Prvih godina po osnivanju, klubovi su kuburili s brojnim problemima, najveći je bio nedostatak adekvatnog i snažnog takmičenja, zatim loši fudbalski tereni u Sarajevu, teška ekonomska situacija i put do opreme...

Osnivanje Željezničara

Počeci su bili teški (FOTO: Arhiv, Radiosarajevo.ba)
Do krupnijih promjena u sarajevskom fudbalu dolazi početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća osnivanjem prvog multietničkog sarajevskog fudbalskog kluba. Radnici željeznice nisu bili sretni sve većom popularnosti ''nacionalnih'' klubova, pa su odlučili osnovati svoj, radnički klub, a ideja je bila da okuplja radnike željeznice svih nacionalnosti. Nekoliko godina poslije, upravo je ovaj klub postao najpopularniji i najveći u gradu, a decenijama poslije, i jedan od najvećih i najtrofejnijih na prostoru cijele zemlje.

U vrijeme Željinih početaka, respektabilni klubovi u gradu bili su još i Barkohba, Troja i Šparta. Svi oni su do Drugog svjetskog rata igrali u Prvom i Drugom razredu sarajevskog fudbala, a to vrijeme, sport u gradu prolazio je kroz relativno mirno razdoblje.

Početkom rata, gubi se interes za sportom, a do reaktivacije klubova dolazi okončanjem sukoba 1945. Tadašnja vlast zabranila je nastupe klubova organiziranih na nacionalnoj osnovi, a svoj rad počinju i neki novi klubovi.

Fuzija Slobode i Udarnika, nastanak Torpeda

FK Sarajevo jedna je od najljepših priča sarajevskog fudbala (FOTO: Arhiv, Radiosarajevo.ba)
Iznimno važna godina za historiju sarajevskog fudbala je 1946. Zbog lakšeg rada i organizacije, Sloboda i Udarnik odlučuju u budućnost krenuti zajedničkim snagama i pod jednim imenom – FK Torpedo. Godinu poslije, klub mijenja ime u Fudbalski klub Sarajevo pod kojim i danas funkcionira, kao jedan od najvećih klubova u Bosni i Hercegovini. 

Godine 1947. sportske i političke vlasti donose odluku da Željezničar treba da "pomogne" Torpedu u kvalifikacijama za člana Savezne lige. To je značilo prelazak osam najboljih igrača Željezničara u redove novooformljenog kluba. Sedam igrača je prihvatilo prelazak u Torpedo, a samo jedan je odbio. Bio je to Joško Domorocki. 

Priča Joška Domorockog 

Jedan je to od glavnih razloga zbog kojeg navijači dva najveća sarajevska kluba Željezničara i Sarajeva, i danas susret s gradskim rivalom doživljavaju kao najvažniji meč u godini. Domorocki i legenda o otporu sistemu živi i danas, posebno u plavom dijelu grada.

Historija sarajevskih derbija počinje 1954. godine, s obzirom na to da se prvi međusobni susret ovih rivala odigrao punih osam godina po osnivanju FK Sarajeva. Derbi je jedna od najljepših priča sarajevskog sporta, utakmica koja nije tek 90 minuta na terenu već mnogo, mnogo više. Popularizacijom Sarajeva i Željezničara, ostali sarajevski klubovi dobivali su sve manje prostora za napredak, koncentracija kvaliteta, novca i slave postala je dio svakodnevnice dva najveća sarajevska kluba, a takva konstalacija snaga u manje-više jednakom omjeru, održala se i do dana današnjeg.

Osim, Hase, Pape, Meša

Parking pred jedan od gradskih derbija na stadionu Koševo (FOTO: Arhiv, Radiosarajevo.ba)
U drugoj polovini dvadesetog stoljeća upravo su ovi klubovi bili ponos planetarno najpopularnije sporedne stvari u našem gradu. Neki od najcjenjenijih ljudi u 550 godina historije Sarajeva igrali su fudbal, a kada spomenete Osima, Sušića, Smajlovića, Ferhatovića, Baždarevića, Hadžibegića navijači oba kluba i danas će ustati. 

Željezničar i Sarajevo simboli su sarajevskog fudbala i danas, iako grad ima čak četiri kluba u najjačem rangu domaćeg fudbala.