Dva boda iz tri kola, a očekivali smo sedam: Nije baš najbolje...

Najbolji bosanskohercegovački fudbaleri sinoćnjim remijem sa selekcijom Belgije zaključili su mini kvalifikacijski ciklus, uvod koji nećemo po dobrom pamtiti.

Ovaj bod zapravo je jedini uspjeh u dosadašnjoj kampanji, nakon poraza od Kipra na domaćoj travi, uslijedio je remi s Velsom na gostujućoj - nisu to rezultati koji mogu zadovoljiti tim s aspiracijama za sami vrh grupe.

Na sinoćnjoj partiji, Zmajevima se nema šta zamjeriti. Borili su se, ginuli za svaku loptu, igrali onako kako svi priželjkujemo, posebno u uvjetima kada s druge strane terena imamo tako snažnog protivnika. 

Zaista je Belgija moćan rival. Malo je ekipa koje s takvom lakoćom dolaze u šansu, s perfektnom tranzicijom, savršenom kontrom, s barem desetak individualaca sposobnih riješiti meč genijalnošću, momentom inspiracije. Remi je uspjeh jer teško je vjerovati da će naš sinoćnji protivnik do kraja ciklusa izgubiti ijedan bod.

Naše su se greške desile ranije i već smo ih zaboravili. Za poraz od Kipra nema opravdanja, obrukali smo se kao rijetko kada, a da se ne lažemo, prije kvalifikacija računali smo na puni plijen i iz Cardiffa. Nismo ga donijeli, plativši skupo račun loše atmosfere oko tima koja se i dalje, uspješno, krije od javnosti.

Šampioni zaboravljanja već ne pamte komediju s bivšim kapitenom Emirom Spahićem koji je došao u Zenicu u nekakvom svom terminu, pa otišao, da bi se sinoć uslikao i Facebookom poželio sreću bivšim (i budućim?) kolegama. Posrijedi je povreda leđa, vidjet ćemo hoće li igrati u narednom meču njegovog Bayera, čudilo ne bi, dešavalo se i prije s nekim drugim igračima.

Dva boda iz tri meča, a očekivali smo sedam. Nije dobro, ali još uvijek je sve otvoreno. Slijedi nekoliko lakših utakmica. Kao što reče novi kapiten Edin Džeko, moramo početi pobjeđivati. Vrijeme je, baš kao što je i vrijeme da Pape u reprezentaciju počne dovoditi naše najbolje igrače. Boljih od Anela Hadžića i Tina Sušića - imamo.