Doživjeti možda neću da dođeš u finale...

Pred početak utakmice Željezničar - Videoton (Foto: fkzeljeznicar.com)

Fudbalski klub Željezničar u svojim vitrinama ima trofej prvaka Jugoslavije, četiri titule prvaka Bosne i Hercegovine i isto toliko osvojenih trofeja Kupa BiH, ali generacija Željezničara koja se najviše pamti bila je ona iz sezone 1984./85. koja, na žalost, nije osvojila ništa.

Željezničar je tada po mnogima igrao najljepši fudbal na prostorima tadašnje Jugoslavije. Igrali su napadački, ali potpuno drugačije od drugih jugoslovenskih timova. Mnogi će reči: Igrali su za raju. Ovu generaciju, koju je sa klupe predvodio tada mladi trener Ivica Osim, dijelilo je svega 120 sekundi od prolaska u finale Kupa UEFA.

Plavi su na putu do polufinala izbacili bugarski Sliven (ukupno 5:2), švicarski Sion (3:2), rumunsku Universitateu (4:2), Dinamo iz Minska (3:1), a onda je došao Videoton.

Mađari su do susreta sa Željom bili bolji od ekipa Dukle iz Praga (1:0), francuskog PSG-a (5:2), beogradskog Partizana (5:2), a u četvrtfinalu su nakon jedanaesteraca izbacili veliki Manchester United.

Prvi polufinalni susret igran je 10. aprila 1985. godine u Szekesfehervaru. Videoton je u tom meču slavio sa 3:1, a jedini pogodak za Želju postigao je Haris Škoro.

Uzvratni susret igrao se na današnji dan, 24. aprila 1985.godine na Grbavici. Željezničar je poveo sa 2:0 golovima Bahtića i Ćurića. Taj rezultat vodio je sarajevski klub u finale, pa se mnogobrojne propuštene prilike igrača u plavim dresovima i nisu se činile toliko važne.Kasnije će se ispostaviti da su bile.

Dvije minute prije kraja susreta šok! Na Grbavici muk. Sablasna tišina. Tridesetak hiljada navijača u nevjerici i razočarano lice Ivice Osima. Jedna naizgled bezazlena akcija gostiju završava pogotkom mađarskog desnog beka Joszefa Csuhaya.

Željezničar bi, da je prošao, u finalu igrao protiv Kraljevskog kluba - Reala iz Madrida. Odatle i jedan dio pjesme koju navijači sa Grbavice često znaju pjevati: Doživjeti možda neću, da dođeš u finale i da velikog Reala pobijediš na penale.

Ako nekoga uopšte i zanima, Real Madrid je te godine savladao Videoton 3:1 i osvojio Kup UEFA.

"Mislim da je  Željezničar mogao proći dalje da su njegovi igrači bili samo malo više profesionalniji. Mislim, prerano su se počeli radovati, odmah nakon što su postigli drugi gol i već tada su mislili da je utakmica gotova. No, to je nogomet. Tih posljednjih deset minuta mi smo krenuli u žestoke napade bez ikakvog straha, jer više nismo imali ništa izgubiti. I posrećilo nam se", rekao je u intervjuu za 695. broj Slobodne Bosne Csuhay koji sesjeća tih trenutaka.

"Da, iako je prošlo mnogo godina, i dan-danas se sjećam tog gola. S druge strane, to nije nikakvo iznenađenje jer se bek može sjetiti svih golova koje je ikada postigao u karijeri", rekao je Željin krvnik i dodao: "I danas se jasno sjećam trenera Željezničara, Ivice Osima, kako se hvata za glavu nakon mog gola.."

Ivica Osim nakon pogotka Csuhaya

Unatoč činjenici da Željezničar nije došao u finale, utakmica sa Videotonom bila je velika i ostavila je veliki trag u svim navijačima Željezničara.

"Ti igraš da se o tome priča, da neko doživi tako da se ne zaboravi. Kad se ti ne sjećaš utakmice, kad je zaboraviš, onda se pitaš što si igrao tu, što si uopšte bio. Ovako, kad tim stvarno odigra da ljudi ili slave ili žale za nečim, onda je to vrijedilo pažnje, onda si nešto napravio", ovako se, između ostalog, u jednom od razgovora Ivica Osim sjećao tog mitskog i nesretnog polufinala.