Devedeset godina Veleža

Prije tačno devedeset godina, 26. juna 1922. godine na jednoj poljani kod Sjevernog logora u Mostaru rodila se ideja za osnivanje radničkog sportskog kluba.

Osnivačkom sastanku prisustvovalo je petnaestak ljudi. Tom prilikom pročitana su pravila kluba, koja su jednoglasno usvojena, a zatim su izabrani i članovi Uprave.

Klub je ime dobio po obližnjoj planini Velež. Prvi dresovi koje su igrači nosili bili su crne boje, a kasnije su promijenjeni u crvene.

Proslava devedesetogodišnjice postojanja Veleža prolazi skromno.

Trebali su se za proslavu njegovog rođendana pobrinuti ljudi kojima je povjeren – koji danas odlučuju u njegovo, a čini se i ime svih njegovih Rođenih.

Svečana akademija, arhivska izložba, koncert, projekcije dokumentaraca (a bilo ih je o Starcu s Neretve mnogo) ili, ne daj Bože, revijalna utakmica s nekim velikanom iz svijeta fudbala – samo su neke od mogućnosti koje su se Starcu mogle pokloniti za 90. rođendan. Ali nisu.

Adla Dizdar, studio88

Prvi sastav Veleža nakon njegovog osnivanja činili su: Vučijak, Zrimšek, Turanjanin, Pavić, Radić, Rajković, Tepšić, Slijepčević, Turanjanin, Medan i drugi.

Prve utakmice Velež je igrao sa Mahalskim ekipama kojih je u Mostaru bilo mnogo. Kasnije se steklo malo više fudbalskog iskustva, igrao je i sa mjesnim rivalima.

1929. godine Velež po prvi put u svojoj istoriji postaje prvak grada Mostara, što mu je omogućilo da učestvuje na prvenstvu Sarajevskog podsaveza.

Iste godine, za vrijeme šestojanuarske diktature koju je uveo kralj Aleksandar Karađorđević, većina članova uprave RŠK Velež i dobar broj igrača našli su se u zatvoru.

U Veležu je stasao veliki broj državnih reprezentativaca: Enver Marić, Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić, Blaž Slišković, Vladimir Matijević, Ivica Barbarić, Sead Kajtaz, Muhamed Mujić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Vahid Halihodžić, Predrag Jurić, Semir Tuce i Meho Kodro, Admir Vladavić...

2. septembra 1940. godine uslijedila je odluka gradskih vlasti o zabrani rada RŠK Velež. Velež je, petogodišnjeg prisiline pauze, obnovljen. Kroz manja prvenstva probio se do Prve savezne lige 1952. godine.

Najveće uspjehe u prvenstvu Jugoslavije ostvario je u sezonama: 1972/73, 1973/74 i 1987/88. kada je na kraju sezone osvajao drugo mjesto.

Velež je najuspješniji bh. tim u Kupu Jugoslavije, kojeg su osvajali dva puta. Prvi put su ovaj trofej osvojili 1981. godine pobjedom nad sarajevskim Željezničarom. 

Pet godina kasnije u finalu su savladali zagrebački Dinamo sa 3:1 i tako osvojili svoj drugi trofej u Kupu Jugoslavije.

Nakon rata Mostar postaje podijeljen grad, a Velež ostaje bez stadiona na kojem je dugo godina igrao. Svoje utakmice, umjesto na Stadionu pod Bijelim brijegom, Velež igra u Vrapčićima.

Najbolji posljeratni plasman Velež je ostvario u sezoni 1998./99. kada je kao četveroplasirana ekipa izborio plasman u play-off. Doigravanje, ipak, nije odigrano zato što političkim strukturama u Mostaru nije odgovaralo da Velež igra utakmice Stadionu pod Bijelim brijegom kojeg koristi Zrinjski.

Od kad se igra Premijer liga BiH Velež nije ostvario značajniji rezultat. Posljednju sezonu završili su na 11. poziciji.