BiH pati od sindroma "velikih reprezentacija"

Radiosarajevo.ba
BiH pati od sindroma "velikih reprezentacija"
Reprezentacija Bosne i Hercegovine (fotoservis)

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine nikada nije pobjedila neku svjetsku nogometnu silu, pa je tako bilo besmisleno uopšte očekivati pobjedu nad indisponiranim Francuzima. Ne, nismo zaboravili pobjedu nad Italijom, ali taj susret je bio prijateljski i to je bila Italija koja nikada, ako baš ne mora, ne daje sve od sebe.

U petnaest godina dugoj istoriji naše nogometne selekcije nikada nismo slavili protiv neke od vodećih reprezentacija svijeta. Tu i tamo se nađe neka selekcija iz srednjeg staleža nogometne Evrope, koja po stilu igre odgovara Zmajevima, kao što su Turska, Belgija, Danska, Norveška, Slovenija... Ali to je sve. Nikada nismo pobjedili, npr. Hrvatsku ili Srbiju, komšije sa kojima se toliko poredimo, jer se njihove ekipe godinama sastoje od Bosanaca i Hercegovaca.

Naša selekcija godinama ima odličnih igrača koji igraju u renomiranim evropskim klubovima, ali unatoč toj individualnoj kvaliteti, oni kao jedno ne mogu do većih uspjeha na reprezentativnoj sceni.

Tu i tamo, uvijek se možemo osloniti na sudijske krađe, kao što je bio slučaj u Valenciji 2005. godine protiv Španije. Vodili smo 1:0, a onda su Španci u 96. minuti (!?) izjednačili. Ipak, ne možemo uvijek kriviti sudijske odluke za loše rezultate.

Sušić snosi dio krivice

Suđenje protiv Francuza je bilo odlično, ali ipak smo poraženi. Zašto? Jednostavno, što bi rekao legenda bh. nogometa - Ivica Osim, "igrač koji ne puca neće dati gol". Tako je bilo i u utorak na Koševu. U 90 minuta susreta reprezentacija BiH uputila je jedan jedini udarac u okvir gola, i to sa preko 35 metara. Da smo igrali defanzivnu formaciju, to ne bi bilo toliko loše, ali je na stadion Asim Ferhatović Hase, selektor Safet Sušić izveo najofanzivnije igrače kojima raspolaže. Dodavanje? Šta je to? Naši reprezentativci su se na terenu ponašali kao da im treba lekcija iz dodavanja, ali svi dobro znamo da oni mogu mnogo bolje.

"Idemo na pobjedu", rekao je Sušić dan uoči meča i još dodao da, ako bi mu neko ponudio, ne bi prihvatio 0:0 protiv Francuza.

Da li su se prepali? Teško je reći, jer Džeko, Ibišević, Misimović, Pjanić, Spahić i Rahimić redovno igraju protiv takvih, a često i kvalitetnijih igrača nego što su oni Francuzi koji su istrčali na Koševu. Pa u čemu je onda problem?

Veliki dio krivice sigurno snosi selektor Safet Sušić, koji je u toku susreta morao napraviti neke promjene. Toga je bio svjestan i Zvjezdan Misimović, koji je pokušao aludirati selektoru da "ne možemo ovako" igrati. Misimovićeve riječi vidjela je čitava nacija, ali ne i selektor Sušić. Kada je pokušao napraviti neke izmjene, već je bilo kasno, gubili smo sa 1:0. Igrači koji su ulazili, uz sve poštovanje, nisu budili nadu da bismo mogli doći pogotka.

Ne možemo se 'vaditi' ni na to da smo bili oslabljeni neigranjem nekih igrača, npr. Muslimovića, ili nepozivanjem Vladavića i Muratovića. Jer, budimo pošteni, Fracnuzi su istrčali u sastavu koji je daleko od najboljeg kojim raspolažu.

Ruku na srce, Zmajevi su natprosječan evropski tim. Dakle, jedini logičan odgovor je da repezentacija Bosne i Hercegovine pati od sindroma "velikih reprezentacija". Dok taj strah ne prevaziđemo ne treba se nadati ni nekim velikim rezultatima.

samir, radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije