Ahmed Burić: Zbogom, Švedska -Božić Nacke Skoglunda

Piše: Ahmed Burić za radiosarajevo.ba

Engleska i Francuska su se, zasad, izvukle. Francuzima ostaje lakši posao, da u dok su u usponu, završe sa Švedima koji su dva puta na ovom Euru vodili i ostali bez bodova.

Biće da je to razlika između velikih i malih. Švedska, od fudbalske povijesti, naime, ima nešto što druge zemlje nemaju. Pobjedu na olimpijskom turniru 1948. (tada sun a OI igrali samo najbolji) i Finale Mundijala 1958.

I nekoliko imena za koje se majstori iz tog vremena slažu da spadaju u najveće. Švedski fudbal, naime, niti počinje niti završava sa Zlatanom Ibrahimovićem, koji je u dva navrata mogao potopiti Englesku, i vratiti se kao pobjednik. Ali, nije išlo. Očigledno, nije se dovoljno pojaviti s onom moćnom staturom, i fudbalskim znanjem koje najčešće nemaju ni oni po petnaestak centimetara niži od njega. Šteta, Ibra, majstore, očekivali smo (malo) više.  Barem prolaz u grupi, što je izgledalo izvjesno kad je Švedska povela. Ipak, Englezi su pokazali da su veliki.

Od svijetle istorije se ne živi, ali znate li, recimo, da – što se tiče izvoza igrača u druge zemlje - ono što su Holanđani bili u sedamdesetim i osamdesetim prošlog vijeka, Šveđani su bili u pedesetim i šezdesetim.

Novčić u džep

Nils Liedholm, Gunnar Gren, prezimenjak današnjeg selektora Kurt Hamrin, velika su imena italijanskog fudbala. Kakva god da je igra u to vrijeme bila ostaje zabilježeno da je najbolji strijelac u istoriji Milana Gunnar Nordahl, opet Šved, sa 257 golova, od toga 210 u Seriji A, s najvećim procentom svih vremena od 0.77 golova po utakmici za tim, a 1.5 gol po tekmi za reprezentaciju. I s najvećim brojem golova, 35, u jednoj sezoni. Ko god je vidio Nordahla tvrdio je da je kao igrač - bio zvijer.  
Najveći umjetnik iz te kolonije, priča se, bio je Karl Lennart “Nacka” Skoglund o kojem se pripovijedaju bajke i mitovi. Igrao je čarobnjački, pleo po lijevoj strani, zabijao golove iz kornera i živio boemski. Jedna priča o njemu kaže da je za vrijeme ljetnih pauza u Švedskoj, pravio turneje kao zabavljač, i pjevao. Glavna tačka njegovog programa je bila bacanje novčića na nogu i ubacivanje iz poteza u džep od košulje.

Takve priče obično završavaju tužno, jer ko igra za raju i zanemaruje taktiku, ma to već znate, završava karijeru u nižerazrednom Vratniku.

Rođen na Božić 1929. godine, žongler Nacka je umro jedva  doživjevši 45 godina života, slomljen i izgubljen. Toga dana, svake godine stotine ljudi, navijača Hammarbyja, dođe odati počast na mjesto gdje je postavljen njegov mali spomenik.

Vrijeme za opravdanje?

Čisto da se zna da Zlatan ima prethodnike, i to velike.

Veliki, jaki, moćni Zlatan, od kojeg se odbrambeni igrači odbijaju, često ide preko granice bezobrazluka. Tako je bilo i u sinošnjem porazu 2-3 protiv Engleske nakon što je Švedska povela 2-1, sapsovao je golmana Cityja Joe Harta. Desetak minuta kasnije, nakon kornera, Zlatan je uzeo bočicu vode iz Hartovog gola, i popio par gutljaja. Malo da utaži žeđ, a malo i da pokaže da prije baš nije skroz ozbiljno mislio. Balkanski, reklo bi se. I mangupski. Bez obzira što Zlatana, najvjerovatnije, svijet neće pamtiti kao nekoga ko je reprezentaciji donio velike rezultate on će u povijest ući kao pobjednik. Pogotovo kod Italijana koji znaju cijeniti one koji su im donosili radost. 

Ipak, jedan potez nas je po hiljaditi put podsjetio zašto uživamo u ovoj igri. Danny Wellbeck je petom pospremio Walcottov centaršut iza leđa dva metra visokog Isakssona i možda najavio da bolje dane za Englesku kojoj je krajnje vrijeme da nacionalna ekipa opravda tolike uložene novce i taj nivo napaljenosti na football.

Nije, dakle, dovoljno što su izmislili, i što su pokupovali čitav svijet da igra pred njihovim očima, vakat je da pokažu da nešto mogu i sami, reklo bi se.
Istina, desetkovani su. Za Ukrajinu im se vraća i Rooney. I Hoće li to biti dovoljno? 

Wayne je zasad jedini istinski veliki igrač kojeg imaju.

Za kojeg još uvijek nije sigurno kako će završiti.

Kao Zlatan ili kao Nacka Skoglund?

Jer, svijet pamti pobjednike.