NBA Dnevnik IV: Disciplina usijane glave

Piše: Sejo Čamo, Detroit, za radiosarajevo.ba

U danu u kome su svi nešto slavili: cijela nacija (diskretno) “Dan Zastave”, neko u Iowi ( još se ne zna kako) šest pogodaka na Lotu vrijednih 240 miliona dolara prije poreza, “Giganti” iz San Francisca (bučno, uz pivu i šampanjac, ko šta voli)  26. “bezgrešni meč” u istoriji bejzbola , u tom, dakle, slavljeničkom danu su igrači Oklahoma Cityja tugovali za propuštenom šansom u drugoj utakmici NBA Finala.

Linija dana(noći): LeBron James 32 poena, 8 skokova, 5 asistencija, 12-12 slobodna bacanja

Za objašnjenje “Perfektnog Meča” u bejzbolu bi trebalo više prostora ili ambicije od ove skromne rubrike/dnevnika. Za objašnjenje pobjede Miamija možda samo jedna riječ: Disciplina. Disciplinirati usijanu glavu  Russela Westbrooka bio je (i ostao) jedan od najvažnijih trenerskih zadataka Scota Brooksa. Ako se, iz skoro šezdeset godišnje historije NBA, fokusiramo samo na posljednju deceniju, pa odaberemo Larry Browna i Chauncey Billupsa, Gregg Popovicha i Tony Parkera ili Doc Riversa i Rajon Ronda, zajednički nazivnik ukupnog klupskog uspjeha je sposobnost trenera da obuzda i pravilno usmjeri energiju organizatora igre, poznatijeg kao plejmejker.

X-faktor: Shane Battier 42 minuta, 17 koševa, 5-7 za tri poena

U drugoj utakmici ovogodišnjeg NBA Finala, u početnoj fazi, dok su se tek nazirali obrisi ranije spominjanog Spoelstrinog prilagođavanja, plejmejker Oklahoma Cityja je bio potpuno izgubljen, bez kontrole igre i preciznog šuta. Nasuprot njemu, Dwyane Wade nije bez razloga više od dva sata prije početka poranio u dvoranu, driblao, šutirao i dobro oznojio svoj dres. U cilju oslobađanja tereta sa Jamesovih leđa, Wade je, kako u odbrani, tako i u napadu potpuno dominirao igrom.

Izjava dana: “Vrlo sam nezadovoljan vlastitom igrom u prvoj utakmici.” (Russel Westbrook – šta li   će tek reći za drugu)

Razlika od 12 poena se konstantno održavala tokom cijelog poluvremena. Uzaludne su bile trice sa klupe pristiglog Hardena, uzalud je bilo njegovo dirigovanje publikom koja je ovaj put na plavo-bijelim majicama imala slogan “Tim je porodica.” Posegnemo li za statiskom u obrazloženju dvocifrene prednosti Heata u prvom poluvremenu, onda 34% šuta te niti jedan postignuti koš Thundera  iz kontranapada, dovoljno govore o haotičnosti njihove igre. “Ovo je koncept o kome je Pat Riley sanjao stvarajući ovaj tim: dobiti od od svakog igrača po malo, fleksibilna odbrana, tranzicija u kontri, brza izmjena lopte na postavljenu odbranu.” Bio je jednoglasni zaključak ABCjevih analitičara predvođenih Magic Johnsonom. Jedinstvena je bila i njihova prognoza da Miami djeluje toliko čvrsto da je preokret iz prve utakmice gotovo nemoguć.

I bili su u pravu sve do 8 minuta i 20 sekundi  prije kraja utakmice. U sljedećih šest minuta smo gledali sve ono što je bilo zanimljivo i uzbudljivo u drugoj utakmici. Thunder je napokon prekoračio granicu jednocifrenog broja. Po najviše zahvaljujući agresivnoj odbrani te Kevinu Durantu koji je, iako opterećen petom ličnom greškom, u ovom periodu pogodio svih sedam šuteva, uspjeli su da smanje razliku na tri poena.  Ali onda je, ponovo, došla do izražaja balansiranost Heatove udarne trojke: Jamesov koš za pet razlike, Boshova blokada, Wadeova asistencija pa na kraju, opet James hladne ruke u pogađanju odlučujućih slobodnih bacanja. 100:96  Idemo na jug, u Floridu, neriješeno 1:1.

Stihovi (utjehe za Oklahoma City):
“A sramota, ona je na drugoj strani
O, mi ih možemo pobijediti, jednom za uvijek
Onda  ćemo biti heroji samo za jedan dan”
(David Bowie “Heroes”)

Bila je to druga utakmica finala NBA plejofa. Oklahoma Thunder je izgubio prednost domaćeg terena a disciplinirani Dwyane Wade je učinio sve da Miami Heat ne izgleda kao grupa prosječnih igrača okupljenih oko LeBron Jamesa.

Vezano:
Dnevnik NBA finala: Iz Detroita - Sejo Čamo (I)
Dnevnik NBA finala: Iz Detroita - Sejo Čamo (II)
NBA Dnevnik III: Teorije popravljanja grešaka