NBA Dnevnik III: Teorije popravljanja grešaka

Piše: Sejo Čamo, Detroit, za radiosarajevo.ba

Tehnike i teorije  ispravljanja grešaka

U danu koji je započeo daškom prijatne svježine pristigle iz kanadskih stepa, u danu kada je objavljeno da takozvani “swing-glasači”, kod nas poznatiji kao prelivode, ne odobravaju Obaminu ekonomsku politiku, u danu u kome je Velika Vatra Zapada prešla u jugoistočni Wyoming, u tom su, dakle, danu košarkaški medijski eksperti imali dovoljno razloga da divane “ljetnji dan do podne” o prvoj utakmici ovogodišnjeg NBA doigravanja (i nadigravanja).

Izjava dana: “Naravno da želim postići više koševa, ali nema nikakvog pritiska.” (Dwayne Wade, u srijedu, na konferenciji za štampu )

Dvadestečetvorosatni sportski programi kablovske/satelitske televizije, srednjetalasni  “talk /ćumur-radio”, nebrojene internet stranice i socijalne mreže, svoje postojanje u američkom medijskom prostoru treba da zahvale novoj vrsti novinara što su unaprijeđeni u stručnjake, eksperte, kritičare ili analitičare koji hrane to nezasito medijsko čudovište. Toliko ih ima da su sve do sada poznate riječi  bile nedostatne pa je, čak iz Hindua i Sanskrita uvezena nova  - pundit  /’pan-dat/; naučenjak, učitelj ili još bolje i tačno u metu:  “osoba koja prezentira svoje mišljenje u autoritativnom maniru, obično preko medija masovne komunikacije” (prema rječniku Merriam-Webster).

Kada se ovi stručnjaci dokopaju analize NBA playoffa onda je pitanje koje se ponavlja od programa do programa, svedeno na: kakve će koncepte ispravki počinjenih grešaka primjeniti tim koji je izgubio prvi meč? To praktično znači da, u naredna dva dana, što se tiče medija, Scott Brooks može biti miran. Sve do nove pobjede ili poraza. Genij ili idiot. Sredine nema.

Zato je nakon prve utakmice sva pozornost usmjerena na Erika Spoelstru, mladog (neki kažu premladog) trenera Miamia što se svim silama trudi da dokaže kako je samostalan, slobodan u donošenju svih važnih odluka. A ne, kako opet neki, zlonamjerni misle, da je samo marioneta u rukama Broja Jedan, Pata Rileya. Usput rečeno, onaj kadar pred kraj prve utakmice kada su, armanijevski “picnuti” Alonzo Mourning i Pat Riley, uhvaćeni u gomili razdraganih plavih majica navijača Oklahome, ostaće kao jedan od najautentičnijih slika NBA trijumfa i nemoći.

Dakle, kakvu će popravku u drugoj utakmici preporučiti kandidat za majstora NBA Erik Spoelstra? Koji djelotvorni lijek nalik na Brooksovo dotjerivanje odbrane iz drugog poluvremena prve utakmice? Neko novo ime s klupe?  Teško. Početi tekmu s Boshom? Možda. Ili sve prepustiti svom najboljem igraču, osloboditi ga svih obaveza tako da “LeBron bude Lebron”, ako bilo ko zna za praktičnu realizaciju ove fraze.

A možda se u ovom fokusiranju na pojedinca (Miami) suprotno od kolektiva (Oklahoma) krije tajna prve utakmice NBA Finala. Nije u pitanju pobjednik duela James – Durant nego trijumf tima nad izoliranim zvijezdama.

NBA Dnevnik II - Oklahoma Miami
NBA Dnevnik I - Uvod