Hoćete titulu prvaka Europe? Dovedite profesora, doktora, magistra košarke

Sinoć je u dvorani Sinan Erdem u Istanbulu Turska dobila svog prvog prvaka Europe u košarci. Titulu najboljeg kluba u Europi osvojio je istanbulski velikan Fenerbahče. Dugo su Turci čekali na ovaj trofej, tražili rješenja, dovodili pojačanja, ulagali novac, ali je ishod uvijek bio isti - neuspjeh. Onda su u Fenerbahčeu uradili ono što je potrebno, ono što je nedostajalo. Hoćete da osvojite titulu najboljeg na Starom kontinentu? Dovedite Želimira Obradovića.

Postao je tako Fenerbahče peti klub s kojim se Obradović popeo na krov Europe, a šesti u karijeri koji je vodio s klupe. Titulu najboljeg nije osvojio samo s Benettonom, iako je i s Talijanima igrao na završnom turniru 1998. godine. Bila je ovo njegova deveta titula najboljeg na Starom kontinentu, a baš toliko ima i najtrofejniji europski klub - Real Madrid. Ostaje nam da vidimo ko će prvi do jubilarne desete, a ja bih se prije kladio na Obradovića, nego na Real. Jednu od devet titula prvaka Europe Realu je donio upravo Obradović, a anegdota prilikom potpisa za najbolji europski klub tačno opisuje trofejnog srbijanskog stručnjaka i njegovu posvećenost loptanju pod obručima.

"Kada sam prešao iz Joventuta u Real Madrid, koji je najveći europski klub, imao sam 34 godine. Otišao sam u sezoni 1994/1995. Prije toga oni su posljednji put prvaci Europe bili 1980. Ja sam 1994. godine osvojio titulu prvaka Europe s Joventutom, a onda je došao poziv Reala. Menadžer mi je rekao da mogu ići u Real, ali da mi oni nude ugovor na dvije godine, ali s uvjetom da prve godine osvojimo titulu prvaka Europe ako želim da ostanem u klubu i drugu godinu. Ja sam rekao - potpiši odmah. On je meni rekao:

'Stani kako da potpišemo, zbog čega ulaziš u rizik, znaš li koliko je teško to ostvariti.' Ja sam rekao da znam i da su oni meni dali veliki motiv. Ja sam znao da me oni potpisuju zbog toga. Ne potpisuju me da budem drugi. To je Real Madrid. I naravno, kad smo te godine osvojili u Zaragozi titulu prvaka Europe, rekao sam donesite mi onaj ugovor 1+1, pa smo ga pocijepali i napravili ugovor kakav meni odgovara. U svakom poslu ako želite uspjeh, morate imati rizik, ali morate pronaći i motiv", rekao je jednom prilikom Željko Obradović, ističući koliko je u svakoj sferi života motivacija bitna.

Sve je počelo 1992. godine. Sa svega 32 godine prvi put se popeo na krov Europe, i to s beogradskim Partizanom. Dvije godine kasnije postao je prvak s Joventutom, a već naredne sezone trofej je donio u Madrid. Potom je uslijedila rapsodija u Panathinaikosu. Proveo je 13 godina u Zelenim iz Atine i osvojio je nevjerovatnih 11 titula prvaka Grčke i čak pet titula prvaka Europe (2000, 2002, 2007, 2009, 2011). Kada su svi pomislili da je to njegov kraj, Obradović je 2013. potpisao za Fenerbahče, a četiri godine kasnije Turska slavi svog prvog košarkaškog šampiona Europe.

"Ako razmišljaš o nekom igraču, nisu samo bitne karakteristike da bude dobar košarkaš. Mnogo zovemo ljude koji su bliski tom igraču i raspitujemo se za karakter, za navike koje ima, da li je sklon da pravi probleme, da li je igrač egoista, da li želi da sarađuje sa saigračima, da li pravi probleme treneru, da li pravi probleme klubu... Sve su to činjenice koje su mnogo važne i o kojima vodimo računa.

Nikada nisam potpisao problematičnog igrača s mišlju, ja sam Željko Obradović i ja ću njega da sredim. Ja mislim da je to nemoguće. Ja to nikada nisam uradio, ali vjerujem da nekad sredina može pomoći igraču da bude bolji igrač i bolji čovjek", filozofija je kojom se vodi Želimir Obradović.

Sretan je košarkaš kojeg u svom timu želi stručnjak iz Srbije. Ne samo da mu šanse za uspjeh rapidno rastu, nego i dolazi kod trenera od kojeg može mnogo naučiti, prije svega kako da bude dobar čovjek, pa onda i dobar košarkaš. Obradović ima još tri godine ugovora sa Žuto-plavim iz grada na Bosforu i nemojte se začuditi ukoliko Fenerbahče i Turska dodaju još koju titulu prvaka Europe u svoje vitrine, posebno sada kada je i pritisak mnogo manji.

Košarka bi bez Željka Obradovića i njegove energije bila mnogo siromašniji sport i nadamo se da ćemo 57-godišnjeg stručnjaka još dugo gledati pored košarkaških terena kako crven u licu vrišti na svog košarkaša zbog nerezonskog pasa kroz reket protivnika, nepotrebnog faula ili lošeg preuzimanja u odbrani. Doktore košarkaške igre, čekamo jubilarnu desetu.