Eurobasket 2015: Ko ono bješe favorit?

Poznati su učesnici četvrtfinala Eurobasketa 2015. Pojedini rezultati su očekivani, dok su, valjda, samo ekipe “iz regije” iznenađene činjenicom da recimo Latvija i Češka znaju kako se igra košarka. Fakat je nejasno ko je, osim “patriotskih” medija vidio Sloveniju i Hrvatsku u finalu, ili mislio da će Srbija lako s Finskom.

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Što bi rekao jedan od junaka iz legendarnog dokumentarca Vidimo se u čitulji, to previsoko mišljenje o vlastitim (košarkaškim) dometima je za “neke nab(ij)eđene tipove.” Poznato je osam četvrtfinalista.

Latvija

Njihovi igrači su nosioci igre u svojim klubovima u evropskim ligama: Bertrans u Bilbau, Strelnieks u Brose Basketsu, a Berzins  u Krilima Sovjetov. Oni pametno troše lopte i ne srljaju, a dodamo li tome učinak mlađih igrača koji svojim kontrama promijene dinamiku, dobije se ozbiljna ekipa čiju je snagu na prošlom Eurobasketu osjetila i Bosna i Hercegovina. S druge strane, nedostatak Gorana Dragića očigledno nisu mogli nadomjestiti brat Zoran i Klemen Prepelič, nova uzdanica Olimpije, koja je daleko od stare slave. Sve u svemu najslabiji plasman Slovenije u zadnjih deset godina nije iznenađenje, ako ste gledali njihove utakmice. Bilo kakve ambicije, u rezultatskom smislu, ako ih je i bilo, ispale su besmislene.

Grčka

Oni su najbliže onome što je nasljeđe jugoslavenske škole u evropskoj košarci. Kad ih ide, onda protivnik nema što tražiti, a kad ih ne ide, onda se poziciono privuku na ispod deset razlike, a lopta ide u ruke “broju 1” – Vasilisu Spanoulisu. On, ovisno od raspoloženja, pogodi dvije trice ili razigra Bourusisa pod košem, ili se ukaže igrač Sacramenta Koufos (za kojeg baš nismo čuli da ga klub pritišće da ne igra za reprezentaciju, nego dečko odigra šta treba i bez većih problema s Grčkom ide po medalju).

Španija

Ako svjetlo prije toga ne ugasi jedan čovjek: Pau Gasol. Oni koji su tvrdili da je najveći hendikep španske ekipe njihov selektor Sergio Scariolo, koji je s dva poraza u grupi od Srbije i Italije, ozbiljno poljuljao samopouzdanje ekipe, koje je vratio veliki Gasol. No, nije rješenje da igra samo on, a da Rudy Fernandez i ostali gledaju kako se on tuče s protivničkim peticama. Što se tiče Marica Gortata, Poljaka koji jede isti NBA kruh, Pau ga je razbio (dao je 30 od 80 poena Španije), ali već smo rekl - košarka je kolektivan sport, u kojem pobjeđuju pojedinci.

Francuska

Sve pobjede dosad čiste kao suza. Najveći broj skokova i najveći broj poena.  I, što je najvažnije, bez šuplje priče kako NBA klubovi postavljaju uvjete igračima da ne igraju za reprezentacije. Vjerovatno i postavljaju, ali recimo da je lakše “zaprijetiti”, recimo, Dragiću i Nurkiću, nego Batumu ili Parkeru. Snaga neke reprezentacije mjeri se odnosom igrača prema njoj. Francuzi su u tom smislu skoro apsolutni. C‘est la France, objektivno najveći favoriti za zlato u Berlinu.

Češka Republika

Kad smo kod favorita, hrvatski su mediji svoju reprezentaciju projektirali u tu ulogu, ali mi nismo vidjeli ništa na čemu bi se to temeljilo. Ukratko, Velimir Perasović je mnogo bolji trener od onoga što je pokazao protiv Češke, jer su u jednom trenutku Vesely, Schilb, Satoransky i društvo vodili 30 razlike protiv kockastih. Šarić i Simon su na parket stigli prekasno da bi išta promijenili u ovoj utakmici. Hezonja možda jeste za Orlando, ali valjat će ga brusiti. U hrvatskoj reprezentaciji trebali su razmisliti o kupovanju još jedne lopte, jer kad igra Bogdanović, njemu samom treba jedna, koju obično ne vraća suigračima, nakon što je primi. Doduše, imao je nesreću, ali trener mora razmisliti o tome da li svu odgovornost treba prebaciti na igrača koji je preživio potres mozga. Elem, Česi će na Srbiju, a u Hrvatskoj će još neko vrijeme ponavljati mantra da nema pravog lidera od tragičnog odlaska Dražena Petrovića. To možda jeste tačno, ali on je bio jedan, i ne treba čekati novog. Treba sebi priznati da Roko Ukić nikada nije odigrao ništa čega bi se košarkaški zaljubljenici sjećali, a bio je pretplaćen i na dres reprezentacije i na milionske ugovore. Ne ide tako.       

Srbija

Zna italijanski seletkor Piangiani šta kaže ad kaže da Francuzi i Španci jesu igrački najjači, ali je da je mentalno najjača ekipa na Prvenstvu – Srbija. Nemanja Bjelica izrasta u igrača poput Bodiroge, Teodosić diriguje mlađim kolegama Markoviću, Nedoviću, i Kaliniću a (B)Raduljica se tuče pod koševima. Finska, interventna američka jedinica za zamrsiti konce jačima, borila se pošteno do zadnje četvrtine i treba ih ispratiti aplauzom. Srbi najvjerovatnije neće imati velikih problema s Češkom i eto ih nadomak medalje. Za koje selektor Aleksandar Đorđević iz osobnog iskustva zna kako se stavljaju oko vrata.

Italija

Nismo pogrešno prognozirali na početku Prvenstva, kad smo ih označili kao moguće favorite za medalje: prvu su izgubili od Turske, onda ih je protiv Španije nosio Bellinelli, protiv Njemačke Gallinari, protiv (nedoraslog) Izraela – (Ales)sandro Gentile, čijih je 27 poena ugrađeno u na kraju previsokih 82-52. Sad su tu, i mogu svašta. Povrijeđeni Datome bi im protiv Litve vrijedio zlata, ali ako Cusin i Bargnani pametno podijele teret borbe s Valanciunasom, mogli bismo ih vidjeti u polufinalu. Nikome ko voli košarku to, čini se, ne bi bilo mrsko.

Litva

Morali su dati baš sve od sebe da prođu Gruziju, koja je izgorjela od prevelike želje. Mačiulis je na kraju stao na 35 poena (za 85-81), a uvijek kad sudi Luigi Lamonica, postoji blaga sumnja kako će se utakmica završiti. No, bilo bi nepravedno reći da su im sudije pomogle: imaju iskustvo da prolaze i kad ne igraju najbolje, što se tako očigledno pokazalo na prošlom EP-u Sloveniji gdje su se nakon što su cijelo takmičenje visili, domogli srebrne medalje. Ovaj put možda ne mogu toliko, ali General Kazlauskas neće prepustiti nijednu mogućnost da se njegovi igrači opet ukažu na pobjedničkom postolju. Ipak su (košarkaška) velesila, i znaju tajne igre. Pogotovo Kalnietis, koji plijeni racionalnom igrom.