Doktor košarke u državi kojoj je do košarke stalo koliko i do Zemaljskog muzeja

Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras je u Montpellieru u trećem kolu Eurobasketa u grupi A slavila protiv reprezentacije Izraela rezultatom 86:84. Početkom drugog poluvremena Izrael je imao plus 15. Bili smo već prežaljeni, svi su se samo pitali s kolikom razlikom će na kraju slaviti Izraelci. A onda se desio Andrija Stipanović. Skakao je pod našim košem, skakao je pored Izraelaca u njihovom reketu, zabijao i držao nas u utakmici. U pravo vrijeme došle su trojke Nemanje Gordića i Muhameda Pašalića, pa je pred kraj utakmice na semaforu stajalo 60:58.

Izrael je uspio preokrenuti, okrenuti vodu još jednom na svoj mlin i opet smo bili prežaljeni. Drugi put. Onda je na scenu stupio kapiten naše reprezentacije. Elmedin Kikanović tokom čitavog prvenstva ima izuzetno loš procenat šuta, ali to večeras u posljednjim sekundama utakmice nije bilo važno. Kikanović je šutirao iza linije 6.75, a lopta je ušla kao kap.

Produžetak je počeo silovitom serijom Izraela. Za svega minutu napravili su seriju 7:0 i reprezentacija Bosne i Hercegovine je još jednom bila prežaljena. Treći put na istoj utakmici. Ali... Nakon trojke Alexa Renfroea, Gordić dva puta prolazi kroz reket i donosi izjednačenje.

Nije mu ruka zadrhtala ni kada je 30 sekundi prije kraja trebao "spakovati" dva slobodna bacanja kod rezultata 84:82 za Izrael. Šlag na tortu došao je u finišu produžetka. Renfroe je provukao loptu pored tri Izraelca, uposlio Kikanovića koji pogađa za veliko slavlje naše reprezentacije u Montpellieru. Koš za sve one koji su ovu reprezentaciju prežalili, ne tri puta protiv Izraela, nego još prije nego što je i poletjela ka Francuskoj.

Koš za selektora košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine, crnogorskog stručnjaka u punom smislu te riječi. Nije Duško Ivanović vrhunski trener ili kako bi to žargonski rekli trenerčina. Duško Ivanović je profesor, doktor loptanja pod obručima. Osim što je veliko trenersko ime, Ivanović je i ljudska veličina, a to je pokazao u mjesecima prije Evropskog prvenstva. Nije odustao ni kada je dobio ponudu velikog atinskog Panathinaikosa. Nije odustao ni kada mu je postalo jasno da je državi stalo do košarke koliko i do Zemaljskog muzeja. Nije odustao ni kada su mu otkazale prve zvijezde reprezentacije. Nije odustao ni kada je prežaljen od svih.

Sve to neko ili nešto gleda. Bog, karma, nazovite kako hoćete, kako god vam je draže. Možda će ovo za našu reprezentaciju biti jedina pobjeda na Eurobasketu, možda ćemo proći grupu, do kraja ima još mnogo da se igra, ali jedno je sigurno. Duško Ivanović je potvrdio, ako je uopće bilo potrebe za tim, da je profesor, doktor košarke. Andrija Stipanović je pokazao da ima srce veliko kao njegova Hercegovina. Momci koji su branili boje Bosne i Hercegovine večeras u Montpellieru su pokazali da se "isplati" trenirati kad drugi odmaraju, da se trud, volja i želja cijene, kod onih koji znaju slaviti sport i prave sportiste. Šta god da se desi do kraja, ovi momci će biti dočekani kao pobjednici.