Boša Tanjević: 34 godine? Zar već...

Bogdan Boša Tanjević, Sarajlija koji nije rođen u Sarajevu, ponos bosanskohercegovačke košarke, trener svjetskog ugleda...  Nezaboravna je generacija evropskog prvaka iz 1979. godine s Delibašićem, Varajićem, Radovanovićem... I Bošom naravno.

Razgovarao: Emir Aletić, Radiosarajevo.ba

Mnogo njih više nije s nama, neki su sreću potražili daleko od parketa, a Boša, njemu je parket jedini pravi dom jer samo je uz čarobnu narandžastu loptu miran, sretan i do kraja ispunjen.

''Koliko je samo godina prošlo. 34? Zar već?'', pita nas legendarni trener na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

''Da, tačno toliko'', odgovaramo...

''Bili smo mlađi, sve nam se činilo nestvarnim, nemogućim. Valjda je tako uvijek kada ispunite neki enormno visok cilj. Bio je to rezultat, pravi rezultat'', prisjeća se naš sagovornik.

Bosnina premijerna sezona u evropskom Kupu šampiona. Malo ko je mogao vjerovati da će ekipa koja je samo desetak godina ranije bila u nižem razredu jugoslovenske košarke, postati prvak Evrope. Ali postala je uz odličan tim i karakter vrhunskih momčadi.

Boša je potom obišao pola svijeta i gdje god je boravio, kao po nekakvom pravilu pratili su ga pravi  rezultati.Sarajevo nikad nije zaboravio, i danas je često u svom gradu, druži se s ljudima koje poznaje i voli, a kako kaže, u Sarajevu je sve manje Sarajlija.

''Neki više nažalost nisu s nama, neki žive u drugim gradovima. Meni je u Sarajevu uvijek lijepo. Tu sam odrastao, krenuo putem košarkaškog profesionalizma, to je grad moje mladosti, porodice, pravih prijatelja. Zamislite kako je kada sretnete drugove iz osnovne škole, iz petog, šestog ili sedmog razreda...'', kaže nam veliki Boša ostavljajući utisak da ne želi mnogo pričati o uspjehu koji je u dobroj mjeri obilježio njegov život i karijeru. Možda i zbog toga što se iz sadašnje perspektive, epski uspjeh Studenata čini nestvarnim. 

I danas je često tu, navrati i uživa.

''Doći ću ponovo uskoro. Čim prezimimo proljeće'', kroz osmijeh poručuje Boša – Bosanac, Sarajlija, veliki, najveći...