Ahmed Burić: Četvrtfinale po Alanu Fordu

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Odigrana je još jedna faza Eurobasketa, nakon koje smo dobili osam četvrtfinalista. Osnovne karakteristike drugog kruga bile su izjednačenost, jer su na semaforima na kraju ostali rezultati koji, blago rečeno, začuđuju. Finska je na oproštaju od Eurobasketa “namarala” Sloveniju, u utakmici koja nije odlučivala ništa Koponen, Koivisto i društvo su pogodili 17 trica (od 32 pokušaja) i barem se po nečemu upisali u istoriju. Istina, Finska nema za čime žaliti, njima je ovo Evropsko došlo kao “kec na desetku”, dobili su Ruse i Italijane, Turke (i, rekosmo, Slovence) i odoše kući pjevajući.

Što se baš ne može reći za Grke koji su protiv Hrvatske igrali za svoju sudbinu. I pali za slobodu. Što bi rekao Grunf, legendarni junak Alan Forda, “bolje herojski uzmak, nego kukavička pogibija.” Hrvatska na krilima, sad već sedam pobjeda u nizu, igrala je opušteno, pogađala ono što “treba”, a Grci su se mučili, predvođeni V. Spanoulisom, koji, iako prava “zvijer” u napadu, nije (bio) onaj kojeg smo navikli gledati. Zisis je tricom devet sekundi prije kraja donio produžetak, onda je Vasilis zaradio peti penal, i sve je ostalo u Zisisovim rukama. I ništa: Grci(te) neće vidjeti ni četvrtfinale, ni Svjetsko prvenstvo, što je za njih, realno, neuspjeh, budući da su u klupskoj košarci vladari. Od zadnjih 10 evropskih titula, Panathinaikos i Olympiacos imaju pet. Čast njihovima igračima, ali to je tako, uglavnom zahvaljujući, velikim budžetima. “Bolje živjeti sto godina kao bogataš, nego sedam dana u bijedi”, rekao bi Bob Rock, još jedan Alan Fordov legendarni “pomoćnik.”

Hvatanje za glavu

Znate li koji klub ima najviše igrača u četvrtfinalu ovog Eurobasketa? Turski Fenerbahce Ulker, i to čak pet: Bojana Bogdanovića i Luku Žorića (Hrvatska), Nemanju Bjelicu (Srbija), Linasa Kleizu (Litvanija) i Gašpera Vidmara (Slovenija). Uložili su silne milione – oko 60 u eurima kako se šuška – i sada od novog trenera Željka Obradovića traže da deveti put ponovi ono što je uradio sa Panathinaikosom, Joventutom i Realom. Da bude prvak Evrope. Ni manje ni više.

No, dotad ima vremena, a do kraja Eurobasketa još pet dana u kojima će ekipe četvrtfinalista odigrati još tri utakmice. Puno, previše, slažu se, valjda svi koji prate Eurobasket. Pogotovo kad u popdnevnom terminu vide prazne Stožice, koje se popodne jedva malo popune, a tek uveče dobiju pravu mjeru kad je posjećenost u pitanju.  Još niko naglas ne govori kakav je saldo ovog Prvenstva, jer zabava još traje, ali oko Nove godine bi se moglo dogoditi da se kad se povuče crta, Slovenci malo uhvate za glavu. No, o tome (valjda) ima ko brinuti.

Ono što, izgleda, najviše brine košarkaške stručnjake su igrači iz, najčešće, USA koji dobijaju državljanstva i (s, uglavnom, promjenljivim uspjehom) igraju za evropske reprezentacije. Vođe igre, “kečevi” u bezmalo svim balkanskim reprezentacijama su Amerikanci. Najbolji je ispao najskromniji - Dontaye Draper u Hrvatskoj - dok su ostali, manje – više podbacili. FIBA razmatra pravilo da dozvoli reprezentacijama da daju pasoš još po jednom “strancu”, što bi nesumnjivo skratilo mogućnost razvoja “domaćih” igrača. S druge strane, čini se da samo Španjolci i Srbija nemaju tih problema (Slovenija, kad joj fali uzme “s juga”), jer “vade” iz velike baze, i ne moraju brinuti za svoju (košarkašku) budućnost. 

Povijesna šansa

No, čekaju nas četvrtfinala: Srbija će na Španiju, Slovenija na Francusku, Hrvatska na Ukrajinu, a Litva na Italiju. Hrvatska ima povijesnu šansu, da nakon 1995. dohvati polufinale, i to bi bilo sasvim zasluženo. Litvanija koja se muči s bekovima se također može dočepati medalje, ali najzanimljivija dva susreta su oni između Slovenaca i Francuza, i Španjolaca i Srb(ist)a. Trenutak istine za ovu Francusku je došao: hoće li se Pietrus, Parker, Diaw i ostali povući kao pobjednici ili položiti oružje pred zmajčekima u kojima dominiraju ljevoruki bekovi – Jaka Lakovič i braća Dragići. I ima li ova “nova” Srbija snage da počisti NBA legende Fernandeza, Calderona, M.Gasola? Ukoliko dobiju, njihov selektor Dušan Ivković bi sa sobom mogao nositi mini statuu svog mlađeg kolege i imenjaka Duška Vujoševića koji je još prije desetak godina, dok je u Partizanu stvarao generaciju koja danas tako sjajno igra evropsku košarku, na pitanje o Afroamerikancima odgovorio: “To je jasno, ako će kod mene igrati crnac, mora imati NBA kvalitet. Ako nema takvog na tržištu “čekaću” domaćeg igrača!”  

I zato danas imaju Bogdana Bogdanovića, Markovića, Nedovića …    

Što bi rekao legendarni mastermind TNT grupe: “Homere, prestar sam da bih dijelio savjete, ali Calderona ne ide, a Rubiu se ne igra, Rodriguez ispada njihov lavni bek. Ako Krstić “stisne” Gasola, i dobije nešto pomoći od Raška Katića, imate sasvim izglednu situaciju za dobitak.