Beethoven: 9. simfonija

Došli smo do kraja i ove godine, a tu, na tome kraju, kao i uvijek u ovo godišnje vrijeme, čekaju nas praznici, kao neka vrsta proslave završetka nečeg dotrajalog, i radosti zbog početka novoga.

U ovom izdanju emisije Art of Sound, koja se emituje svakoga petka u 20h, i mi ćemo se uz ove praznike malo radovati i obilježiti blagdanske dane. Slušamo jedno od zasigurno najpoznatijih i najpopularnijih dijela u historiji umjetničke muzike, čiji je jedan segment postao i himnom Evropske Unije i Vijeća Evrope.

Naravno, radi se o 9. simfoniji Ludwiga van Beethovena, i njenome finalu prozvanom Oda radosti.

Simfoniju br.9 u d molu, Op.125,  znameniti je kompozitor završio 1824 godine, kao prvi primjer simfonijskog djela nekog značajnog autora u kojem nastupaju i ljudski glasovi. Ove ispjevane riječi, od strane četiri vokalista i hora, čuju se upravo u završnom stavku simfonije, Odi radosti. Tekst pripada pjesmi koju je napisao Friedrich Schiller 1785 godine, pod naslovom ''An die Freude'', koja u Beethovenovom poznatom horskom finalu 9. simfonije postaje muzičkom predstavom univerzalnog bratstva. No, veliki kompozitor,prije Schillerovih, uvodi i vlastite riječi koje vele:

O Freunde, nicht diese Töne!

Sondern laßt uns angenehmere an stimmen,

und freudenvollere.

Freude! (Freude! )

Freude! (Freude! )

 

(O prijatelji, ne ovi tonovi!

Radije, podignimo naše glasove u ugodnijim

I radosnijim zvucima!

Radost! (Radost!)

Radost! (Radost!))

Finale u proslavi ljubavi i sreće za sve ljude ovoga svijeta završava Shillerovim stihovima:

Seid umschlungen, Millionen!

Diesen Kuß der ganzen Welt!

Brüder, über'm Sternenzelt

Muss ein lieber Vater wohnen.

Seid umschlungen,

Diesen Kuß der ganzen Welt!

Freude, schöner Götterfunken

Tochter aus Elysium,

Freude, schöner Götterfunken

 

Grlite se, milioni!

(...)

Ovaj poljubac za cijeli svijet!

Radost, lijepa iskra bogova,

Kćer Elizija,

Radost, lijepa iskra bogova...

Sretni praznici!